Hrvatske 'ljutice' i 'otrovnice': Ovo su životinje kojih se trebate paziti

Inače znana kao naotrovniji europski pauk, prepoznatljiva je po tijelu crne boje, a nerijetko se na njihovim leđima nalaze crvene točkice. Nisu agresivne, no budući da mreže grade blizu tla, najčešće žrtve su ljudi koji slučajno na njih stanu bosom nogom.

U Hrvatskoj crna udovica živi na području Istre, Primorja i Dalmacije. Može ih se sresti u vrtovima i na zidovima okućnica ili kraj i ispod velikog kamenja, pri dnu panjeva, u šikarama, podrumima...

Zasad je poznato oko 1.500 vrsta škorpiona, a rasprostranjeni su po cijelom svijetu. Uglavnom se kreće i hrani noću, a tijekom dana zakopaju se pod zemlju, ispod kamenja ili vise sa stijena i grana. Kod otrovnih škorpiona kliješta su uža, a rep deblji, dok je kod neotrovnih rep uži.

U Hrvatskoj je otkriveno sedam vrsta škorpiona i žive u priobalju. Imaju razmjerno slabi otrov i nema opasnosti za život ubodene osobe. Škorpioni s velikim kliještima najčešće imaju slabiji otrov, a velika kliješta služe mu za drobljenje hrane. Nikad neće namjerno napasti čovjeka, jedino ako stanete na njega ili se zavuče u odjeću.

Poskok je najotrovnija zmija u Europi, a u potrazi za hranom zna se popeti na drveće ili grmlje. Voli suha i stjenovita staništa te obitava i na kopnu i uz more. Posebno oprezni budite u otvorenim šumama, u vibogradu, poljoprivrednim površinama ili blizu suhozida. Zmije otrovnice najlakše je prepoznati po obliku glave i tijela: tijelo je kratko i zdepasto, a glava široka i trokutasta, zjenica je vertikalna.

U Hrvatskoj živi 15 različitih vrsta zmija, no samo su dvije opasne za čovjeka - poskok i riđovka. Otrov je smrtonosan. Može narasti do 90 centimetara, ima trokutastu, plosnatu glavu i roščić na vrhu njuške. Na leđima imaju tamnu cik-cak liniju, a boja gornjeg dijela tijela im se mijenja pa može biti siva, žuta ili smeđa.

Ova zmija uglavnom živi u kontinentalnom dijelu zemlje i često se nađu u blizini močvarnih područja. Boravi ispod kamenja ili korijenja.

Može narasti do 80 centimetara, ima deblje tijelo,spljoštenu njušku i cik-cak linije na leđima. Njen otrov nije smrtonosan, ali je bol iznimno jaka. Možete osjetiti mučninu, a stručnjaci ističu važnost odlaska liječniku u svakom slučaju.

Još jedna otrovnica u Hrvatskoj čijeg se otrova ipak ne treba toliko bojati - reakcija na ugriz je slična ubodu pčele.

U Hrvatskoj naseljava visokoplaninske travnjake Velebita, Dinare, Troglava i Kamešnice te pojedinih ličkih planina. Prilagođen je životu u planinama i nalazimo ga samo iznad 900 metara nadmorske visine.

parazizi na psu

U Hrvatskoj se ugrizom krpelja najčešće prenose borelioza (lajmska bolest, eritema migrans), krpeljni meningoencefalitis, tularemija, erlihioza, babezioza i neke rikecioze. Preporuča se primjena repelenata, sredstava za odbijanje insekata prije svakog odlaska u prirodu, a osobito u endemska područja gdje se zna da ima zaraženih krpelja. Svaki ugriz krpelja može biti potencijalno koban, ali to može biti čak i prvi, ali i stoti ugriz.

Pošto je ovo krpelj koji živi u grmlju, sa zarastanjem naših poljoprivrednih površina postaje sve češći. Na udaru su rizične kategorije: lovci, izletnici koji kampiraju, šumski čuvari, ali i svi koji šetaju kroz prirodu, sami ili sa svojim psom.

Stršljen je žuto-crni kukac vizualni i građom vrlo sličan osi, ali dakako mnogo veći. Gnjezda gradi u šupljem drveću, vrbicima, drvarnicama ili sličnim zapuštenim staništima. Vrlo je opasan, ali rijetko napada bez razloga.

Otrov stršljena može se usporediti s onim drugih osa, ali sastavom nije jednak osinjem, čak je i nešto malo manje toksičan. Međutim njegov sam ubod se osjetilno doživljava daleko bolnije nego ubod manje ose jer je u otrovu stršljena veći udio neurotransmitera acetilholina, supstance koja izaziva jak osjećaj pečenja. Dodajmo tomu i stršljenov žalac koji je nešto deblji i duži pa i dublje prodire, što jače i boli. Ljetos je najezda dosegnula svoj vrhunac u Slavoniji i Baranji stoga se upozorava da se u uklanjanje gnijezda ne upuštate sami.

Najteže reakcije su anafilaktički šokovi koji mogu u roku od nekoliko minuta životno ugroziti bolesnika. Tada dolazi do gušenja, pada tlaka i općeg šoka. U takvim je slučajevima bitno da Hitna pomoć odmah odreagira i pacijentu pruži antišok terapiju. Većina takvih reakcija prođe dobro, no velik dio je i visokorizičan.