Zamisli tu sreću – u vrijeme kada zbog epidemioloških mjera liječnici dijagnoze postavljanju telefonskim putem, na temelju subjektivno opisanih simptoma pacijenta, čovjek ima stomatologa koji ga je spreman osobno primiti u bolnici na konzultacije. Ne samo njega, nego i suprugu, iako ambulante i ordinacije diljem države mole da pratnja ne dolazi ako nije baš nužno, da se smanji broj ljudi u čekaonicama.
No, čovjek je još veći sretnik pa, baš dok sjedi pred svojim stomatologom, konzultirajući se, zubar podiže telefon i pred pacijentom na konzutacijama s kolegom ustanovi da je na drugom kraju bolnice ostalo nešto doza cjepiva viška za medicinske djelatnike koji se nisu pojavili na cijepljenju.
Ne, liječnici koji su obavljali cijepljenje nisu zvali onkološku kliniku, nisu zvali ni ambulantu za kardiovaskularne bolesti, nisu po bolnici tražili ni pacijete koji boluju od dijabetesa, plućnih ili bubrežnih bolesti. Nazvali su baš stomatologa koji je u tom trenutku baš s čovjekom imao konzultacije. Zamislite tu sreću.
I onda jadan stomatolog, u strahu da cjepivo ne propadne, nije imao izbora nego da cjepivo za kojim se otima pola nacije, ponudi baš čovjeku i njegovoj supruzi. Nije pitao je li možda prebolio COVID 19. Nije bilo vremena, cjepivo propada. Nisu pitali boluje li kroničnih bolesti, tko će čekat' odgovor, cjepivo propada. Nije bilo vremena ni izaći na hodnik ili pred bolnicu gdje bi se vjerojatno u tren pronašlo barem nekoliko ljudi kojima je to cjepivo koje propada potrebnije.
Baš ludu sreću ima taj rektor Damir Boras, čovjek koji je u prosincu prebolio koronavirus bez značajnijih komplikacija i siguran je od nove zaraze barem idućih pola godine.
Manjak pacijenata
Baš ludu sreću imamo i mi Hrvati. Dok u svijetu vlada pomama za cjepivom, kad se zbog cjepiva gaze dugogodišnji geopolitički sukobi s Kinom i Rusijom, samo da se pribavi koja doza više, baš u maloj Hrvatskoj, u jednoj bolnici u kojoj se slučajno u tom trenutku nađe rektor sveučilišta, imamo manjka pacijenata za cjepivo. T
a sreća budi sumnje čak i među članovima Stožera. Tako je i ministar Vili Beroš zatražio izvješće s KBC-a Rebro o tom događaju. Teško je zamisliti da će izvješće biti drugačije od onoga što je pročelnik Klinike za stomatologiju Željko Verzak ispričao pred kamerama N1 televizije.
No, budući da protokol za doze koje nisu potrošene ne postoji nego je savjet Stožera da je bolje cijepiti bilo koga nego baciti dozu, lako je moguće da ni za ovu nevjerojatnu slučajnost rektora Borasa neće biti posljedica ni po koga. Dapače, epidemiolog Bernard Kaić kaže da je besmisleno onome tko je dobio prvu dozu zabraniti da dobije drugu dozu, bez obzira ima li prirodna antitijela ili ne. Dakle, rektor Boras opet ima sreću – druga doza će za njega biti rezervirana, iako je do prve doze došao uz veliku dozu sreće koja itekako podsjeća na prevaru.
Sretan li je čovjek taj rektor Boras.
