A da smo jadni i siromašni već sada, vidi se po troškovima hrane. Nitko u Europskoj uniji ne troši više novaca na hranu nego mi u Hrvatskoj. Na tržnici i u trgovini trošimo čak 28 posto kućnog budžeta, dok je europski prosjek samo 12 posto.
I nije problem samo to što su plaće male nego to što je hrana u Hrvatskoj doista skupa, skuplja primjerice nego u Velikoj Britaniji.
Kruh, mlijeko, neko meso, nešto povrća - možda ste i vi danas kupovali baš iste stvari, ali teško da ste pritom osvijestili da će vam se baš taj trošak, dakle nabava osnovnih namirnica, odraziti na primanja više nego stanovniku ijedne druge zemlje Europske unije.
Statistika je neumoljiva
Statistika je neumoljiva - gotovo svaku treću kunu, 28 posto, građani Hrvatske troše na hranu. Rumunji su drugi s 26 posto, nečlanica Unije Srbija troši 22, a Litva 20, dok je europski prosjek tek 11 posto. Još ispod toga su Njemačka, Austrija i Velika Britanija čiji građani za hranu izdvajaju najmanje. Za ovakvu hrvatsku stvarnost stručnjaci nalaze više razloga, prvo što cijenu hrane podižu svi sudionici.
"Od poljoprivrednih proizvođača, prerađivačke industrije, veleprodaje, maloprodaje, ugostiteljstva ili koja je već zadnja karika u lancu vrijednosti. I svaki od njih ugrađuje svoje troškove. I evidentno je da su troškovi u proizvodnji, plasmanu i naročito logistici vrlo visoki", kazala je Zvjezdana Blažić, konzultantica za sektor hrane.
Osim tradicionalno visokih marža, vrlo je visoko i porezno opterećenje na hranu.
"Stopa PDV-a je među najvišima u Europskoj uniji. Osim Danske, Hrvatska je donedavno jedina imala jedinstvenu stopu PDV-a na prehrambene proizvode. Sve druge zemlje imaju oporezivanje hrane između 7 i 9 posto, što onda naravno čini cijene hrane nižima", rekao je ekonomski analitičar, Damir Novotny.
Hrvatska ima 4. najnižu prosječnu plaću u EU
Iako Hrvatska ima četvrtu najnižu prosječnu plaću u Uniji, u čak 12 zemalja kupuje se jeftinija hrana - u nas plaćamo 96 posto od prosječne cijene u Europi. Manje plaćaju recimo susjedi Mađari, zatim Česi, pa očekivano i Srbi još izvan Unije, no jeftinija je hrana i u Španjolskoj pa čak i Velikoj Britaniji.
"Kod njih je razlika u tome da oni imaju samo 8 posto udjela potrošnje hrane u proračunu kućanstva. To je razlika, njihove plaće su visoke, njihov GDP je visok. Naš GDP je 30-ak posto prosječnog GDP-a EU", istaknula je Blažić.
Oni koji se godinama bave poljoprivredom dobro znaju sve probleme, a još bolje koliko se država slabo s njima hvata ukoštac. Treba nam, kažu, jasna strategija.
"Da svatko zna kad krene u šta će ulagati, da se zna koji su poticaji za određenu granu, što će se poticati u sljedećem razdoblju, hoće li europski fondovi biti za mlade, za starije, za područja posebne državne skrbi i slično. Ovako to se mijenja iz mjeseca u mjesec i više ne znaš za što da se opredijeliš", kazao je Dorian Siljan, predsjednik udruge Istarski Eko Proizvod.
Poljoprivrednici dižu ruke
I onda dolazimo do idućeg problema - poljoprivrednici dižu ruke, napuštaju biznis, a obradive površine ostaju nekorištene.
U hrvatskim dućanima premalo je domaćih proizvoda, brokula i poriluk iz Španjolske, mrkva iz Srbije, rotkvice iz Italije. Ničega se u Hrvatskoj ne proizvodi dovoljno. Pa je i to dodatni faktor u priči oko cijena hrane.
"Paradoks je u tome da Hrvatska ima idealne uvjete za recimo mediteranske kulture, broj sunčanih dana je podjednak kao u Španjolskoj ili Portugalu koje su velike izvoznice hrane, iako je domaća potražnja zbog turizma vrlo snažna. Dakle, Hrvatska ima pretpostavke, ima vode, ima sunca, ali nema odgovarajućih agrarnih politika", kazao je Novotny.
A bez toga s europskog vrha po izdvajanju za hranu dići će nas jedino drastičan rast plaća. Koji je, kako se čini, još manje vjerojatan.
