Marijana Ivanov redovita je profesorica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, na katedri Financije, gdje vodi kolegije Monetarna politika i Osobne financije (između ostalih). U Otvorenom uvodniku za RTL.hr koji je napisala koncem srpnja vrlo je točno predvidjela kontrakciju potrošnje i odgađanje investicija kućanstava zbog epidemije koja će se, znamo to sada, a tada smo slutili, vratiti najesen. U ovome komentaru analizira što možemo očekivati od ovoga prosinca i iduće godine, ali i kako nas je već pandemija promijenila. Vjerojatno nepovratno.
2020. je na odmaku - sljedeća će valjda biti nešto bolja. Hoće, da, jer kad padnete jako puno i mali uzlet se čini kao da ste opet dobili krila. Ali ne vraćamo se na iste tračnice. Neka druga lokomotiva vuče vagone. Ili su lokomotiva i vagoni isti, ali u njima sjede drugačiji ljudi, voze drugačiji teret – po tračnicama koje ne znamo kuda vode.
Korona nije zatvorila samo kafiće i restorane. Kapaciteti brojnih proizvodnih poduzeća prilično su neuposleni, a zarade jedva pokrivaju hladni pogon. Da nema državnih mjera pomoći gospodarstvu nezaposlenost bi bila znatno veća, a opseg potrošnje kućanstva još manji. Ovako, prelijevanjem iz privatnog sektora u javni, iz javnog u privatni i pozitivne učinke neto-izvoza, multiplikator potrošnje kućanstva i države je i dalje pozitivan, uz realna očekivanja da ćemo u 2021. ostvariti pozitivne stope rasta BDP-a. Tako je planiran i državni proračun - uz veće prihode od PDV-a i veće korištenje EU sredstava. Ujedno, pod pretpostavkom da će raspoloživost cjepiva smanjiti razmjer pandemije već do polovice 2021. i turistička sezona možda ispadne nešto bolja od ovogodišnje.
Djed Božićnjak ove godine neće biti darežljiv
Međutim, s optimizmom ne treba pretjerivati. Još do prije mjesec dana izgledalo je kao da stvari idu na bolje, da se hrvatska i svjetska ekonomija pokreću većom dinamikom. Indeks pouzdanja potrošača i indeks očekivanja potrošača u Hrvatskoj zabilježili su u studenom blaga poboljšanja, ali je indeks raspoloženja potrošača potonuo još dublje. S obzirom na stanje djelomičnog lockdowna, za prosinac i tradicionalno depresivan siječanj izvjesna su pogoršanja.
Djed Božićnjak ove godine neće biti darežljiv, domjenaka nema, nema druženja, okupljanja. Ostala je kućna potrošnja, nabavka novih papuča i pidžama, hrane i pića, obnova kauča i stvari za dom, dok je eventualni povratak živahnosti u drugim segmentima potrošnje izvjestan tek od ožujka i travnja.
Osobna potrošnja ne ovisi samo o dohotku...
U razdoblju koje slijedi neke će industrije slabiti, druge ekspandirati, a lom izazvan korona pandemijom teško da će biti prekretnica u smjeru porasta povjerenja i harmonije u ekonomiji i društvu, a oni su itekako bitni za prosperitet ukupne ekonomije i razmjer potrošnje kao glavnog generatora rasta BDP-a i zaposlenosti. Osobna potrošnja nikad ne ovisi samo o dohotku, njegovoj raspoloživosti, visini i sigurnosti.
Ovisi poprilično o našim emocijama, fizičkom i psihičkom zdravlju, a psihičko zdravlje mnogih je trenutno prilično narušeno. Bilo zato što su preboljeli virus, jer je umro netko blizak njima, jer imaju empatiju prema bolesnima. Jer ih psihički pogađaju socijalno distanciranje i rad od kuće. Jer odavno nisu vidjeli prijatelje i rodbinu, jer ne mogu sjesti na kavu u kafiću, boje se zaraze ili su slobodne mete koje svaki dan sjede pred televizorom i upijaju metke konferencija i medijskih informacija o broju zaraženih i umrlih.
Slab oporavak potrošnje u budućnosti u jednoj mjeri bit će posljedica upravo tog lošeg psihičkog stanja u društvu, i to s dugoročnim učincima. Međutim, problem nije samo pad potrošnje, nego i promjena navika potrošača. Veća potrošnja hrane ekonomski je dobra za prihode proizvođača i zaposlenost u prehrambenoj industriji, ali narušava buduće zdravlje nacije. Depresija je itekako vidljiva u trgovinama prehrambenih proizvoda, jer barem svaki četvrti kupac kupuje jedan, a najčešće i više alkoholnih pića – i to ne samo pivu, žestica je u modi.
Lockdown nam je promijenio dušu
Prvi lockdown snažno je porušio hrvatsku i svjetsku ekonomiju, ali je zapravo bio kratak. Drugi, dugotrajniji, mada nepotpuni - promijenio joj je dušu. Bit priče o potrošnji, investicijama i ostalim kategorijama formiranja BDP-a nisu samo brojke koje ukazuju na značajan pad u ovoj godini i postupni oporavak u sljedećoj. Korona-pandemija je na dugi rok promijenila naš životni stil – strukturu potrošnje, načine kupnje, prodaje i dostave. Promijenila je strukturu zaposlenosti i otvorila prostor za još veće dohodovne i imovinske razlike.
Iako su proizvodne industrije trenutno snažno pogođene padom domaće potražnje i izvoza, već krajem 2021. njihovi prihodi i zaposlenost približit će se stanju "stare normale". S druge strane, uslužni sektori poput ugostiteljstva, klasične trgovine, osobnih usluga, frizera... vjerojatno se nikada neće vratiti na staro, dok će oporavak turizma ovisiti o snazi uzleta u svim ostalim sektorima. Prekarijat, povremeni i privremeni poslovi, sve češći su izvor prihoda kućanstva, ali uz povećanu financijsku nesigurnost i suzdržavanje u potrošnji, dok radna mjesta za mnoge s ugovorima na neodređeno možda već sutra neće postojati. S obzirom da su značajnija otpuštanja izvjesna i u bankarstvu prilično je jasno kamo vodi putanja cijele ekonomije na dugi rok – ekonomski rast s više obilježja stagnacije nego ekspanzije.
Promjena načina rada i ponašanja...
Uvjeti nužnosti socijalnog distanciranja pokazali su da je fizički kontakt sve manje važan. Da je on-line rad itekako moguć, a možda i nova normala vremena pred nama. Činjenica je da je rad na daljinu češći i lakše provediv kod više plaćenih osoba s visokim obrazovanjem, kao i da brojni on-line zaposlenici danas "na poslu" provode više vremena nego tijekom "stare normale". Radni dan za mnoge traje do 8 ili 9 navečer, uz više radnih zadataka koji se odrađuju u vrijeme koje bi se trebalo zvati dokolica. Sve to znači i promjene postojećih i budućih navika i strukture potrošnje.
Praksa zastupljenijeg rada od kuće uz aktualno socijalno distanciranje smanjuje potražnju za proizvodima i uslugama koje se ne mogu pružati i prodavati na daljinu, što povećava rizik nezaposlenosti i nižih plaća upravo u skupini društva srednjeg i nižeg dohotka koji čine glavninu potrošača. Osobe sa završenom srednjom stručnom spremom najviše su pod rizikom gubitka posla i nižih prihoda pa posljedično ukupna potrošnja kućanstva postaje više osjetljiva na razmjer, navike i preferencije viših i visokih dohodovnih razreda, a oni u neizvjesnim uvjetima povećavaju sklonost štednji i smanjuju sklonost potrošnji.
...uzrokuje i promjenu potrošnje
Rad kod kuće smanjuje potražnju za elegantnom odjećom i drugim predmetima za rad i dokolicu. Smanjuje potražnju za uslugama frizera i slično, a povećava potražnju za nužnim proizvodima, kao i odjećom i opremom za kuću ili odlaske u prirodu. Unatoč pandemiji, brojnost automobila na cesti se ne smanjuje jer ljudi izbjegavaju javni prijevoz - broj putnika je obično samo jedan, što prati neobjašnjiv fenomen samog vozača sa zaštitnom maskom na licu. Možda jedina dobra stvar koju trenutni lockdown čini je što smo zatvaranjem kafića i restorana ljude poslali u trgovinu, i to ne u trgovinu prehrambenih proizvoda koje ionako kupuju. Dali smo im priliku druženja i užitka provoda u šoping centrima, trgovinama s namještajem i kućanskim aparatima, trgovinama odjeće i obuće itd. - pa makar ispred njih čekali poduže u redu za ulazak.
Uvažavajući, naime, razmjer sive ekonomije u ugostiteljstvu, za ukupnu potrošnju i BDP, kao i za prihode države od PDV-a i drugih poreza - bolje je da ljudi dohodak troše u trgovini i velikim centrima nego u kafićima i restoranima. Čak ni izostanak adventskih kućica za tulume po gradskim trgovima i parkovima neće imati preveliki učinak na niži BDP i prihode od PDV-a, jer kao i u turizmu i tu je siva ekonomija itekako zastupljena.
Ukratko, ovisno koliko financijska konstrukcija kućanstva dopušta, za gladne oči i korona-depresiju, prosinac bi mogao donijeti znatno više planiranih i neplaniranih kupnji.
Promijenite kauč, ionako ste stalno kod kuće. I perilicu za suđe - ako je starija od sedam godina popravak se ne isplati. A da bi imali bolji doživljaj presica i novogodišnjeg programa trebate i novi televizor.
