Andrej Plenković vjerojatno neće imati protukandidata na izborima za predsjednika HDZ-a 17. srpnja, iako se danas oglasio međimurski HDZ-ovac Aleksandar Makovec najavivši kandidaturu.
No, Makovec i sam priznaje da ne može skupiti potrebnih 5000 potpisa. Onaj, pak, koji je to s lakoćom mogao, član Predsjedništva HDZ-a i ministar kulture u tehničkoj Vladi Zlatko Hasanbegović, nije ušao u utrku iako su to mnogi od njega očekivali.
Ne želi pridonositi polarizaciji stranke
Za Jutarnji list Hasanbegović je objasnio da se u toj odluci "vodio interesom HDZ-a te nastojanjem da u kritičnom predizbornom trenutku ni na koji način ne pridonesem unutarstranačkoj polarizaciji, ali i produbljivanju neutemeljenih i izvana nametnutih društvenih kontroverzi o mome djelovanju".
Sve to bi, kaže, olakšalo povratak na vlast Zorana Milanovića, njegove partije i na nju oslonjene pseudoljevice te "obnovu njena tek načetog društvenog utjecaja".
"Izvanredni stranački izbori za novoga predsjednika HDZ-a odvijaju se kao posljedica niza političkih odluka, odnosa i spleta okolnosti na koje ni na koji način nisam utjecao, kojima nisam pridonosio i za koje ne snosim ni moralnu ni političku odgovornost", kaže.
"Prevladala je uskogrudnost i nedostatak vizije"
Napominje kako je u posljednjih pola godine "stajao izvan stranačkih poslova zaokupljen ministarskom dužnošću" koju je, kaže, "doživljavao i obnašao vođen isključivo državnim i političko-nacionalnim idealom, lišen bilo koje vrste uskog stranačkoga motiva ili ograničenja".
Politički dogovor HDZ-a i Mosta od prvog dana nije doživljavao kao iznuđeno i nametnuto rješenje nego kao strateško političko partnerstvo dviju, bez obzira na sve razlike, svjetonazorski bliskih političko-stranačkih formacija.
"Nažalost, umjesto odgovornog državničkog djelovanja na svim stranama prevladala je uskogrudnost i nedostatak dugoročne vizije čime je otvoreno razdoblje nepotrebne neizvjesnosti, produbljivanja nacionalne apatije i društvenog propadanja te začarani krug besplodnog političko-stranačkog nadmudrivanja", kaže Hasanbegović.
Jedni ga difamiraju, drugi ga adoriraju
Također kaže kako je njegovo djelovanje s jedne strane bilo izvrgnuto neviđenoj difamacijskoj kampanji s obilježjima histerije "u pozadini koje je stajalo ideološko sektaštvo", dok je s druge strane prepoznato "kao obnova autentičnoga hrvatskog kulturno-nacionalnog stava i prekid s politikom jalove bezidejnosti".
Zbog toga je, smatra, stekao potporu u domovini i iseljenoj Hrvatskoj, ali i među članovima HDZ-a koji su mu ukazali golemo povjerenje na stranačkom Saboru. Iz svega toga proistekla su i očekivanja da se kandidira za predsjednika stranke.
Na kraju su, kaže, u njegovoj odluci (da se ne kandidira) presudili savjest i političko-nacionalna odgovornost.
Andreju Plenkoviću želi svaku sreću
"Svaki izabrani kandidat imat će legitimitet i uživat će moju osobnu potporu i odanost, a prosuđivat ćemo ga prema djelima i državničkoj viziji koju će slijediti. Gospodinu Andreju Plenkoviću želim svaku sreću, političku mudrost i izbjegavanje zamki koje pred njega i stranku postavljaju oni koji nikada nisu bili vođeni hrvatskim državno-nacionalnim idealom, interesima HDZ-a, njegovih članova i pristaša, nego svojim posebnim ciljevima izraslima iz baštine propale protuhrvatske prošlosti", poručio je.
