Bosiljka Kušan (69) je Zagrepčanka koja nam se javila jer već dugi niz godina vodi bitku s Gradom Zagrebom oko dodjele stana s obzirom da je 100-postotni invalid.
Prvi put je u javnost dospjela kada je dobila nagradu ''Ponos Hrvatske'', a sada za sebe kaže:
''Bila sam ponos Hrvatske, a sada sam sramota Hrvatske''.
Naime, preboljela je rak dojke, štitnjače i maternice.
''1995. godine su mi odstranili prvu dojku. Točno godinu dana nakon smrti supruga koji je iznenada preminuo, a ja sam ostala udovica s 10-godišnjim djetetom. Vodila sam i brigu o posinku koji je 100-postotni invalid. 2013. godine su mi odstranili i drugu dojku'', priča ova 69-godišnjakinja vedra duha unatoč nevoljama koje je prate godinama.
Osim raka dojki, dijagnosticiran joj je i karcinom štitnjače, a potom i karcinom maternice zbog čega je opet završila na operacijskom stolu. Sve te bolesti i brigu o djeci je preživjela u trošnoj kućici od 20-ak kvadrata u zagrebačkom Trnju.
'Nismo imali ni WC'
''Ta kućica nije bila za živjeti. Sve je bilo derutno, puno vlage, a nismo imali ni WC. Prvi put sam zahtjev predala još 2009. godine, a kasnije sam bila čak i kod tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića. Ispričala sam mu kako živim i on mi je pokušao pomoći. Urgirao je da se Gradu pošalje zahtjev za dodjelu stana. I tada su me odbili. Razlog je bio taj što sam bila suvlasnica te trošne kućice. Suvlasnici smo bili moj posinak, najvećim dijelom, te moj sin i ja'', pojašnjava Kušan.
2015. godine su tu trošnu kućicu prodali za 10 tisuća eura. Njoj je pripalo 2100 eura. Opet se obratila nadležnima u Gradu Zagrebu. S obzirom da je sin tada već bio mladić koji se zaposlio i primao plaću, predložili su im da u najam uzmu stan u Novom Jelkovcu što su i učinili.
''Sin se u međuvremenu oženio i postao otac dviju djevojčica. Mojih unučica. Stan je bio premali za sve nas. On i snaha su podignuli kredite da bi kupili manju kuću. Ja sam od tada u podstanarstvu. Od svoje mirovine koja je 2000 kuna ne mogu podmirivati i najamninu i režije. Sin mi pomaže koliko može, ali nije ni njima lako s dvoje male djece i kreditima'', nastavlja Kušan.
'Volim davati, a ne uzimati'
Iako je veliki borac i odiše vedrim duhom, dok je pričala s nama, netko joj je pozvonio na vrata. Tada se nije mogla suzdržati i suze su samo krenule.
''To su mi dečki donijeli hranu. Uspjela sam dobiti od socijala besplatnu hranu. Dečki su divni, ali mene to sve skupa ipak boli. Sramota me je. Ne daj Bože nikome. Ja sam osoba koja voli davati, a ne uzimati'', plačući je komentirala.
No jaka kakva jest, ubrzo je obrisala suze i hrabro nastavila dalje svoju priču.
''Tjeraju me u Dom za starije i nemoćne. Kažu mi da sam stara da bi mi dodijelili socijalni stan. Ne želim u Dom. Podsjeća me na bolnice, a u njima sam i previše. Ja sam pokretna. Ja želim živjeti!'', kazala je i dodala kako je Dom za stare i nemoćne još i skuplji od podstanarskog stana koji plaća.
Osim toga, postala je sumnjičava i da će se ovaj put naći na listi među onima kojima je dodijeljen stan
''Molila sam ih im neka mi dodijele nešto posve malo i derutno. Sin mi se razumije u građevinske radove pa će to o svom trošku popraviti i sanirati. Umjesto odgovora sam dobila hrpu pitanja da gdje mi živi rodbina i gdje su mi braća jer sam rođena u Kninu'', govori Kušan kojoj su u tom trenutku opet krenule suze.
Crne misli
''Zar je to razlog zašto ne mogu dobiti krov nad glavom? Ja sam u Zagrebu 52 godine. Tu sam se školovala. Tu sam odradila svoj radni vijek kao krojačica. Hrvatska je i moja domovina'', kao da se pravda, a nema za što.
''Inače sam osoba vedra duha i borim se. Često i protiv same sebe da ne klonem, ali ipak ima situacija kada pomišljam na najgore. Iz toga se 'izvlačim' pišući poeziju. To je za moje unučice. Da im barem nešto duhovno ostavim i da znaju koliko ih volim kad nemam materijalno'', završila je svoju ispovijest Bosiljka Kušan.
Vezano za njezin slučaj, upite smo poslali gradonačelniku Milanu Bandiću i nadležnima u Gradu Zagrebu, no odgovori još nisu stigli.
Kada ih dobijemo, objavit ćemo ih u cijelosti.