U jeku zbivanja s povlačenjem prehrambenih proizvoda s polica zbog nedopuštenih supstanci, pravo je pitanje na koji još način trgovci nastoje prevariti. Trenutno je ljetna rasprodaja, cijene su snižene, a neke od tih akcija mogu biti i lažne.
"Imamo te akcijske prodaje u trgovačkim centrima, gdje se onda najavljuje potrošačima, najčešće putem kataloga ili reklama, da je nešto vrlo povoljno. Naravno, ljudi odluče kupiti nešto, dođu u potrošački centar, i onda se ispostavi da tih artikala više nema. Kad pitate prodajno osoblje, odgovor je: sve smo prodali, jer tamo piše do isteka zaliha. To je jednostavno nevjerojatno, imali smo slučajeva da ljudi dođu u 7:10, prodavaonica se otvara u sedam i više ničega nema. Kakve su to zalihe kad je u 10 minuta sve prodano? Radi se o klasičnom zavaravanju potrošača, gdje su potrošači nemoćni jer ne možete ništa napraviti. Ljudi najčešće ostanu i kupe nešto i što nisu planirali, što trgovcima ide u prilog. Tu nema inspekcije nigdje. Kad i prijavimo, ne odrade to kako bi trebalo", komentirala je za HRT Ana Knežević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HUZP).
Ista je stvar i s prehrambenim proizvodima, jer kupci često dolaze kupiti nešto čega nema. Knežević za to krivi organizatore akcija.
"Kriva je uprava tog društva. Ne smije se to više tolerirati, tih je situacija sve više", napomenula je i dodala da bi inspekcija to trebala ozbiljnije shvatiti. "Ako je nešto oglašeno da se može kupiti po tim uvjetima, onda bi trebalo biti dostupno pod tim uvjetima", istaknula je Knežević.
Malo se žalimo
Pri kupovini proizvoda na akciji treba biti pažljiv, savjetuje Knežević, jer je u reklamama i katalozima naznačeno koji je proizvod, kojih dimenzija i koje količine na akciji. Često se u trgovačkim centrima, za vrijeme gužvi, znaju dogoditi namjerne i nenamjerne prijevare, pa je poželjno da svaki kupac prekontrolira svoj račun.
"Onog trenutka kad se maknemo od blagajne, treba odvojiti minutu i pregledati jesu li cijene onakve kakve smo gledali kad smo kupovali i je li zbroj kakav bi trebao biti. Ako to ne odgovara, uvijek se treba obratiti ili na blagajnu ili na info pultu, to se uvijek rješava u korist potrošača, ako potrošač reagira", savjetuje Knežević.
Istaknula je da su Hrvati potrošači koji se malo žale. "Od naših sto potrošača koji imaju problema, samo se četiri žale. Za usporedbu s Nijemcima od sto koji imaju problema, samo se četiri ne žale. Uvijek kažemo da se morate žaliti, jer druga strana misli da nema problema ako mi ne reagiramo", objasnila je te napomenula da potrošači moraju znati svoja prava, ali i kako ih iskoristiti.
"Postoje udruge i postoji u Ministarstvu telefon na kojem će biti upućeni kako postupiti. Svaki potrošač se može javiti i dobit će uvijek odgovor", kaže Knežević.
Što s pokvarenom robom?
Nedavno se mijenjao i Zakon o obveznim odnosima, koji regulira razuman rok za popravak ili zamjenu proizvoda s materijalnim nedostacima.
Mi smo predložili da taj razumni rok, koji nas sve muči i u Hrvatskoj je jako relativan pojam, za pametne uređaje bude popravni rok sedam dana, a za sve ostale 30 dana. Čekati nešto da se popravi sedam mjeseci nema smisla. Naravno da nas je Ministarstvo odbilo i to nije htjelo ni razmatrati. Nije ni trgovcima u interesu da im se neka roba stalno reklamira i vraća, niti tim servisima da popravljaju, niti tim proizvođačima da imaju loše proizvode", istaknula je Knežević.
Kupac se u takvim slučajevima, savjetuje ona, uvije treba pismenim putem obratiti trgovini u kojoj je kupio proizvod, napisati u čemu je problem te dati do znanja želi li povrat novca ili novi proizvod.