ST. GERMAIN: Real Blues (Warner/Dancing Bear)
Hibrid prašnjavog jazza i housea sve dosad je bio najkraći i prilično precizan opis onoga što je radio Ludovic Navarre, poznatiji kao St. Germain.
"Real Blues", međutim, tih se, naizgled suprostavljenih žanrova skoro u potpunosti odrekao i krenuo na glazbeno putovanje bespućima Afrike, ponajprije Malijem, odakle je donio i instrumente poput balafona i kore te ih spojio s električnim gitarama, saksofonom, klavirom, sampleovima i loopovima.
Poveznice s prošlošću tako ponajviše pronalazimo u uvodnim pjesmama "Real Blues", sa sampliranim glasom blues velikana Lightin' Hopkinsa, i "Sittin' Here", u kojoj hipnotički vokal, gitara u stilu Tinariwena i tribalni bubnjevi "lebde" preko meditativne acid-house podloge.
Instrumental "Hanky-Panky" te stilski srodna "Family Tree" svemu tome pridodaju i malo jazzerskih improvizacija na gitari i klaviru koje bi na predstojećem zagrebačkom koncertu (7. studenog, Tvornica) mogle prerasti u nešto zaista veličanstveno.
Uzmemo li u obzir da Afrika već godinama predstavlja ultimativno vrelo inspiracije muzikolozima i world music autorima, može se reći da se Navarre „malo kasno“ sjetio snimiti ovaj album.
S druge strane, njegov „putopis u notama“ nimalo ne zaostaje za radovima izvođača poput spomenutih Tinariwen, slijepog dua Amadou i Mariam ili pokojnog afro-bluesera Ali Farka Tourea, što predstavlja možda i najveći kompliment.
Ocjena: 8/10