I Miroslav Škoro je, neovisno o višetjednom najavljivanju kandidature, ipak uspio u trenutku objave izazvati efekt iznenađenja. Svašta se moglo očekivati od Škore u trenutku objave kandidature, primjerice, da će igrati na sentiment, na domoljubne emocije, da će biti i patetike i "ravnice" i "mirisa mora", da će se govoriti o prevarenima i izigranima, ili da će - na valu svog doktorata iz ekonomije i prakse iz svog privatnog biznisa - krenuti s gospodarskim porukama. Nitko, međutim, nije očekivao da će Škoro krenuti s - pravnim temama. S cijelom skalom pravnih ideja, svojevrsnom vizijom za prepravljanje ustavno-pravnog poretka.
Škoro je jasno objavio da ga zanima jačanje pozicije predsjednika države, da on tu poziciju vidi kao "oruđe naroda za odlučni zaokret" i poredao pet ustavnih promjena uz pomoć kojih bi se dogodila ta transformacija sadašnje fikus pozicije u moćno "oruđe naroda". Bio bi to svojevrsni model FranjoTuđman, zapravo jače i šire od Tuđmana. Uslijedile su već i reakcije pravne struke (ustavni stručnjak Branko Smerdel, primjerice, upozorava da je Škorin zahtjev da predsjednik bira ustavne suce opasan - jer bi upravno Ustavni sud trebao propitivati eventualno predsjednikovo kršenje ustava) i politike ( Peđa Grbin iz SDP-a usporedio ga je s Aleksandrom Karađorđevićem i njegovom objavom diktature, upravo zbog Škorine želje da se spoji s "narodom" bez posrednika). No mnogo je bilo onih koji su poneseni jačinom Škorinih poruka u trenutku objave kandidature zaključili da će sigurno upravo on i Zoran Milanović završiti u drugom krugu.
Dok Kolinda Grabar-Kitarović uvrijeđeno oklijeva bi li se upustila u kandidaturu i zlovoljno promišlja kako da to učini i s kime, Miroslav Škoro joj je utrčao u teren i pokazao da doista misli ozbiljno. Startao je s pravnim traktatom, neobičnim i neočekivanim, ali upravo taj pravni traktat jasno pokazuje da Škoro već odavno, za razliku od Grabar-Kitarović, ima formiran tim, da je pripremljena kampanja, segement po segment. Da je netko od pravnih stručnjaka osmislio i pet ustavnih promjena koje je odlučio predstaviti Škoro u svom prvom nastupu. No, je li taj "put", s grandioznim pravnim okvirom, zapravo cijelom serijom ozbiljnih i krupnih promjena Ustava, najsretniji start za profil osobe kakav je Miroslav Škoro?
Josipovićeva neuspjela druga kampanja s ustavnim promjenama
Sjetimo se predsjedničkog mandata Ive Josipovića. Pobijedio je velikim dijelom zbog svoje osobnosti, doimao se kao blaga osoba, ljubazan i srdačan, ali nosio je i obol profesora prava, intelektualca. Još u ranoj fazi mandata Ivo Josipović je počeo objašnjavati da bi trebalo ojačatati poziciju predsjednika, 2011. se založio i za promjenu Ustava kako bi "predsjednik prestao biti kaktus", osnovao je i radnu skupinu koja se bavila ustavnim promjenama koje bi ojačale poziciju predsjednika, a potom je ušao u izbornu kampanju za drugi mandat s porukom "To je pravi put", a cijela kampanja temeljila se na konceptu ustavnih promjena, odnosno "stvaranju novoga društvenog ugovora uobličenog u novom Ustavu Druge Republike".
Josipović je već imao razrađen cijeli koncept ustavnih promjena koje je zagovarao i nije u prvi plan gurao tako drastično osnaživanje pozicije predsjednika ala Škoro, ali sve to skupa ležalo mu je mnogo prirodnije jer je proistekao iz pravnog miljea. No, kada se nakon njegova poraza na izborima analiziralo zašto je izgubio - mada je sjajno stajao prema mnogim predizbornim istraživanjima - vrlo često se govorilo da mu je veliki uteg bila kampanja koja je bila neprijemčiva za široku javnost, prekomplicirana i nejasna.
Pojednostavljeno rečeno, Josipović je osobno sa svojom ekipom napisao listu želja za ustavne promjene, ali ih nije uspio izgurati kao nešto što će biti ljudima intrigantno i poželjno, a Škori je listu napisao netko drugi, pa će biti zanimljio kako će ih argumentirati i tumačiti, osobito ako će se naći u debati s pravnicima. Hoće li Škoro onda naprosto skrenuti u šalu? Ili će mu biti zabranjeno skrenuti na teren na kojem je on svoj na svome?
Najobrazovaniji čovjek na estradi, ali ipak prije svega - pjevač i zabavljač
Sudeći prema startu, Škorin tim želi pod svaku cijenu Miroslava Škoru zapakirati vrlo ozbiljno. On nesumnjivo jest nešto više od pjevača i zabavljača, bio je i u Saboru i politici - mada mu nisu ostali zabilježeni snažniji politički nastupi. Trenutak izlaska iz HDZ-a prošao je u tišini a kasnije je za medije izgovorio tek vrlo opreznu formulaciju: "...vjerovao sam da nešto možemo promijeniti, a kad sam vidio da je politika iz brige za opće dobro postala skrb za vlastiti probitak i zbrinjavanje političkih istomišljenika, otišao sam."
Predstavljalo ga se kao "jednog od najobrazovanijih ljudi na estradi" (diplomirao je građevinu i ekonomiju, doktorirao ekonomiju, završio diplomatsku akademiju MVP-a), ali činjenica jest da ga građani prije svega vide kao pjevača i zabavljača, kao člana žirija u showu Zvijezde pjevaju, kao onog koji će forsirati viceve ili paradirati u perici pred kamerom - nego kao osobu koja će ekspertno proanalizirati ključne probleme u zemlji i predstavljati je na "najvišem nivou" na europskoj ili svjetskoj pozornici.
Ljudima koji vole slušati Miroslava Škoru, koji masovno pohode njegove koncerte, ili se vole smijati njegovim zezalicama u "Zvijezde pjevaju" sigurno će biti teško objasniti da se on sada jako uozbiljio. Ako će mu dolaziti na skupove, oni će sigurno čeznuti za onim zabavnim Škorom, a ne političarem koji će ih "daviti" ustavnim promjenama. Ili, do branitelja koji su uzvanike na Dan antifašizma u Brezovici dočekali s velikom slikom Miroslava Škore, sigurno još nije došao glas koji dopire iz njegova stožera da on nipošto ne želi biti kandidat "samo" desnice.
Zoran Milanović, za kojem se očekivao furiozan početak, izazvao je dramu na političkoj sceni jer je izletio na teren na dan kada je HDZ slavio svoj trideseti rođendan, ali i zato jer je bio mekan i neodređen. Nije bilo ni traga ni glasa najavi da se smjera osnažiti pozicija predsjednika, dapače, poznato je da je Milanović bio sklon tome da se ide u smjeru izbora predsjednika u Saboru, dakle, u smjeru daljnjeg slabljenja pozicije. No, možda je i to dio scenarija, pa sada, korak po korak, slijedi razotkrivanje prave Milanovićeve kampanje. Miroslav Škoro u odnosu na Milanovića krenuo je dramatično drugačije, iznenadio je i ustavno-pravnom tematikom i otvorenim zagovaranjem dramatičnog jačanja pozicije predsjednika.
Tko je on zapravo (kao političar) i tko čini njegov tim
S jedne strane, korektno od njega da jasno pokazuje da on ne bi samo "pjevao", odnosno primio se prije svega ceremonijalne pozicije predsjednika, nego da bi i vladao, i to vladao više i snažnije i od samog Franje Tuđmana. Ali za razliku od Tuđmana, koji je do svoje pozicije moćnog vladara devedesetih došao iz realne politike, razotkrivao se (dobro i loše) kroz bezbroj političkih poteza i poruka, Škoro bi htio u nekoliko mjeseci kampanje u predsjedničkim izborima osvojiti toliko povjerenje da bi mu se dopustilo brzopotezno prekrajanje Ustava. Za razliku od Josipovića, koji je u kampanji za svoj drugi mandat upravo objašnjavao da se tek nakon prvog mandata usuđuje upuštati u ustavne promjene, Škoro ih nudi, odnosno, zahtijeva - odmah.
U tom smislu stavlja se uz bok drugom radikalnom predsjedničkom kandidatu, Mislavu Kolakušiću. Nudi se građanima bez velikih obrazloženja i očekuje masovno povjerenje za ozbiljno prekrajanje političke slike Hrvatske. No, neovisno o njegovoj dugogodišnjoj estradnoj karijeri i kratkim izletima u politiku, Miroslav Škoro je zapravo vrlo nepoznat i nejasan kandidat i morat će se u narednih nekoliko mjeseci kampanje iznimno potruditi da pojasni tko je on zapravo. I tko sve čini njegov tim.
Što je od ovog do sada njegovo osobno, a što su mu smislili i napisali, oblikovali, neki drugi. Škoro u politici do sada nije pokazao ni ima li liderskih sposobnosti, je li timski igrač, koje vrijednosti zagovara, je li spreman biti transparentan do posljednje kune, ima li problema s nepotizmom ili mu je prihvatljiv do određene granice, kao velikoj većini hrvatskih političara. A to znači da će morati mnogo više nastupati on sam i predstavljati sebe kao političara i predsjedničkog kandidata, a ne samo graditi sliku o sebi objavama na Fejsu. Tek će tada Škoro, neovisno o ubitačno ozbiljnom startu s "ustavnim promjenama", postati malo više političar, a malo manje pjevač.