Nema bolje gradnje od bespravne gradnje!
Sjetite se kako je na otoku Zmajanu u šibenskom akvatoriju ilegalno sagrađena vila s bazenom koja se koristila za iznajmljivanje turistima za 50.000 kuna na tjedan.
Osim vile, u tom netaknutom kutku prirode bespravno je izgrađeno i pristanište za njezine bogate goste i vlasnike. Ali najljepše u toj vili na tom otoku i na tom pristaništu jest što nitko nije primijetio da se na potpuno nenaseljenom otoku na kojem ne postoji niti jedna građevinska čestica tako nešto gradi.
Pa kad je novinarka konstatirala da se tako nešto ne može izbetonirati na jedan dan i pitala da tamo nitko betonira, Robert Baljkas, šibenski lučki kapetan odgovorio je: "Da to je malo čudno da to nitko nije uočio prije nego je bilo gotovo, zaista malo čudno..."
Na daljnje pitanje novinarke: "Čudno od vaših djelatnika", dalje je rekao: "Paaa, može se reć'. Meni isto nije bilo jasno kako to nisu primijetili. Ali obično ima dosta te gradnje koja je praktički legalna, čovjek ne očekuje da tako nešto bezobrazno radi bez ikakvih papira. Vi računate da rade, da vjerojatno imaju sve papire pa što ćemo provjeravati?"
E valjda po toj logici da čovjek ne očekuje da će netko biti tako bezobrazan da će netko raditi bez ikakvih papira, pa što ćemo provjeravati, jedan je investitor sličnu vilu počeo graditi u jednoj od najljepših kutaka naše obale.
U jednoj od najljepših uvala, u jadranskom raju, na jednom od bisera hrvatskog Jadrana na Paklenskim otocima, odmah preko puta Grada Hvara.
Od našeg dopisnika s Hvara dobili smo video koji lijepo pokazuje kako se u najčuvenijoj od svih paklenskih čuvanih uvala, u uvali Ždrilca, bageri i damperi već neko vrijeme masakriraju okoliš, kopaju i betoniraju temelje za barem jednu zgradu, a nedaleko, primijetili smo, već se priprema teren i za drugu. Divno mjesto, divan pogled, glava u hladu, Paklenski otoci pod nogama - pa tko to more platiti?
Nitko to ne more platiti jer ondje nitko ne smije graditi, o čemu nam govori izvadak zemljišnih knjiga koji kaže kako je riječ o oranici, smještenoj u kategoriji zaštićenog prostora, definiranog kao "značajni krajobraz".
Pa tko bi mogao početi bespravnu gradnju u prostoru u kojem gradnje i ne smije biti?
I to pod nosom svih gradskih i županijskih ureda i neureda za prostor, građenje i okoliš? Mora da je neka značajna osoba, jer samo bi se značajna osoba usudila bagerom ovako zaletjeti u značajni krajobraz.
Pa nam uvid u zemljišne knjige opet kaže kako je parcela na kojoj se nalazi jedno od gradilišta u vlasništvu tvrtke Celanova d.o.o., a značajna osoba koja stoji iza tvrtke Celanova je srpski biznismen, kralj bakra, znan još i kao bivši partner Severine Vučković, gospodin Milan Popović himself.
Ako ne vjerujete, možete osobno pitati Milana na mail adresi koja stoji u sudskom registru tvrtke.
Milan, je naime, već kupio dva posjeda u Ždrilcu ali sa starim kamenim kućama s cirka 60 kvadrata, a što je za takvog kralja 60 kvadrata? Vila-bazen-vila, to je zaštićeni krajobraz, a ne kamen-drača-maslina. Ali da se razumijemo, nije ovdje problem u gospodinu Milanu Popoviću, jer mi se klanjamo svakom kralju i kraljici, pa što ne bi i kralju bakra?
Nego onima, koji bi trebali biti iznad svakog kralja, jer za razliku od Zmajana, koji možda nije baš na oku lokalnih vlasti u Šibeniku, Paklenski otoci su gradskim ocima i očusima Hvara i njihovim urbanističkim uredim i neuredima, takorekuć pod prozorom. Zamislite da nitko od njih nije vidio iskrcavanje građevinske, oklopnomehanizirane, divizije u Ždrilcima!
Da nitko od tih dobrih ljudi po svim tim gradskim i županijskim uredima i ustanovama zaduženima za odobravanje i nije čuo kako na samo 3000 metara od njihova prozora kompresori na paklenskim otocima razbijaju kamene stijene.
A možda su, doduše, gradski oci i očusi Hvara i njihovi urbanisti, građevinski inspektori i predstojnici ureda i neureda za zaštitu prirodne baštine i okoliša, koji se bave izdavanje i neizdavanjem građevinskih i svih drugih papira i vidjeli kako neki bageri napadaju Paklenske otoke, ali vjerojatno su, kao i onaj lučki kapetan iz Šibenika, i oni u dobroj vjeri pomislili da nitko ne može biti tako bezobrazan da tako nešto radi bez papira.
Pa su skrnuli još jedan gutljaj kave, zatvorili škure da im sunce u ured ne udara.
