Dubrovnik koji inače živi turizam cijelu godinu, sada spava. Mislili su da će biti zatvoreni samo do kraja travnja, ali kako se to produljilo, treba se je, kao što bi rekao Marin Držić s brjemenom akomodavat - prilagoditi okolnostima, a Dubrovčani navikli na prilagodbe, pronašli su i lijepe strane koronakrize.
''Mir je! Tišina opća, ima puno kafića koji sada ne rade, ima puno restorana, a sada ne rade. Da nema ovih kultnih kafića koji ne rade, ja ne znam gdje bih popila kavu'', kaže umirovljenica Ljerka Bašić, za RTL.
A kava sada ne košta nenormalno skupo, samo rijetko gdje se može popiti. Na Stradunu košta 16 kuna, a da nije korone, bila bi i 40 posto skuplja. Ni izlet na otok Lokrum nije baš toliko razvikano skup. Karta za rezervat i prijevoz koštaju 100 kuna, za Dubrovčane - od nula do 20, za djecu besplatno, a trebala je ove godine biti 200.
Na zidine se ide za četvrtinu cijene od dosadašnjih 200 kuna
''Sigurno da smo tu odluku donijeli oko nove godine, kada se o ovoj krizi uopće nije razmišljalo. Kasnije smo se u hodu prilagodili, sigurno je da je zakon ponude i potražnje manje vjerojatan ove godine, kada smo još uvijek svi u nekom zrakopraznom prostoru i ne znamo ni kada ni tko će doći'', objašnjava ravnatelj Javne ustanove Rezervat Lokrum Ivica Grilec.
Na zidine se ide za četvrtinu cijene od dosadašnjih 200 kuna, ali u njima zasad uživaju samo Dubrovčani za koje ulaz besplatan, a sa zidina se najbolje vidi kako su djeca iskoristila prazan grad.
''Nisam nikad vidio grad da nema turista, da nije fulana, da stolovi ne smetaju, ali dobra stavka mi je što su djeca vani na biciklima, opet se igraju ispred katedrale, na ulici, na Prijekome i eto to mi se sviđa'', kaže Ivan Pavlina.
Uz djecu na Stradunu, vratili su se i neki stari običaji. Điravanje se još nije vratilo, ali jesu djeca, čeljad iz grada rekli bi u Dubrovniku, u kojem bi se po Stradunu u ovo vrijeme već debelo sudarali s turistima.
Od ukupno 700 restorana u cijelom Duborvniku, otvoreno ih je 10-ak, a Ante Vlašić, predsjednik Udruge ugostitelja Dubrovnik, upozorava: ''Moramo se pripremiti na najgori scenarij - da nećemo imati uopće posla, da ćemo imati manje od 20 posto prihoda prošlogodišnjeg, da nećemo moći pokriti fiksne troškove, pedesetak restorana će do kraja godine biti na prodaju''.
Neizvjesnost je velika
Dobra je strana što na plažama nije problem držati razmak jer nema kupača, ipak - nema ni ribe, kaže ribar Vlaho Poljanić: ''Slabo je, velika je slina u moru, cvjeta more i riba vidi mrežu, više je bilo kad su bili kruzeri''.
Kruzera i njihovih jednodnevnih gostiju nema, ali nema ni hotelskih, od 49 hotela pet ih je otvoreno, prije par dana u Gradu su prespavala 322 turista, 80 posto manje nego lani. Nema čak ni fanova Igara prijestolja, a nema ni najava za neke nove filmske priče.
''Zasad nema takvih najava što se tiče filmskog dijela, a što se tiče kruzerbiznisa, on će zasigurno biti jedan od najpogođenijih. Nemamo, naravno, točnu informaciju kada će se on vratiti, a slično je zapravo i s letovima, situacija se i tu mijenja iz dana u dan'', objašnjava direktorica Turističke zajednice Dubrovnika Ana Hrnić.
Neizvjesnost je velika, ali je možda je vrijeme za još jednu prilagodbu pa tako Igor Hajdarhodžić kaže: ''Ovo je vrijeme zapravo kao da je i nastala ovakva konstelacija svega upravo zato da mi promislimo što je dobro, što je loše. Ono što smo imali od turizma je sigurno loše, a sad mi se čini da nakon ovakvog jednog testa za civilizaciju i za zajednicu - da bi bilo dobro da promislimo koja vrsta turizma bi nam bila najbolja''.
Za početak, sigurno je da će oni koji doputuju zrakom biti prve laste koje će ovo tmurno proljeće učiniti ljepšim ljetom.
