arti-201002120559006''To nam je strašno smetalo, mi nismo na Haitiju inkognito, mi radimo za jednu talijansku kompaniju koja opskrbljuje hranom plave kacige UN-a diljem svijeta. Mi smo na Haitiju službeno i naše vlasti znaju za nas, ipak to nije bilo dovoljno da se sjete i pitaju kako smo, jesmo li živi'', rekao je Saša Ćurtić, jedan od trojice Petrinjaca na Haitiju, koji je nedavno došao na kraći odmor doma i već se idućeg tjedna vraća natrag na Haiti.
Sašu, kojeg su novinari Slobodne Dalmacije posjetili u Nazorovoj ulici u Petrinji, prvi razorni potres zadesio je na radnom mjestu u velikom skladištu tvrtke ESCO za koju radi.
''Bio je kraj radnog dana i dogovarali smo se za sutrašnje zadatke. Odjednom smo osjetili da se sve oko nas trese i čuli smo stravičnu grmljavinu. Srećom je naš ured bio vrlo blizu izlaznim vratima, te smo istrčali iz zgrade. Gledali smo oko sebe kako se sve ruši, kako se zemlja giba u valovima. Potres je bio toliko razoran da nismo mogli stajati, popadali smo od valova na zemlji koja se gibala kao da smo na moru'', rekao je Ćurtić.
Dodao je kako su on i kolege Krunoslav Kolovica i Miroslav Vlašić, kao i drugi stranci noć nakon potresa proveli u bazi UN-a.
''Vidio sam stotine leševa ljudi uz cestu, ranjenike bez puno šanse da prežive, siromaštvo i užas kakvo mi ne možemo pojmiti. Vidio sam tisuće ljudi kako bez vode, hrane... žive pod improviziranim šatorima, na plahtama, ili doslovce na ulici, vidio sam djecu koja sama lutaju ulicama. Pomoć do ljudi u tim improviziranim kampovima stizala je jako teško i sporo'', ispričao je Ćurtić za Slobodnu Dalmaciju.
Prethodni članak:
arti-201002100005006
