Dvije svijeće u domu obitelji Gruica gore za duše poginule braće, najmilijih im prijatelja.
"Ja sam ga branila ko sina i kad bi netko slučajno puhnuo na njega ili nije ručao... Planinarsko društvo izgubilo je vrijednog člana, HGSS je izgubio vrijednog člana, a mi smo izgubili sinove, braću i prijatelje. Oprostite u ovom trenutku sam malo emotivan", kažu Suzana i Špiro Gruica, prijatelji poginulih.
A bio je to predivan dan, po tko zna koji put, uživali su u hrani i društvu na romantičnom Mosoru.
"Mi smo sjedili za stolom, pojeli te lignje, nismo uspjeli sve ni pojest i rekli smo šta je lipo ovako kad se družimo", priča nam Suzana.
Iako ništa nije ukazivalo na to, nažalost divan dan na planini s prijateljima uskoro se pretvorio u pravu noćnu moru.
"Prva sam stvarno ja zamijetila i rekla Čekaj di je Miki, izaša je vani", dodaje Suzana.
Kada ga nisu pronašli u domu krenuli su u potragu.
"Bila je magla, kišica, noć, zvali smo ga Miki, Miki, njegov brat koji ga je previše volio zvao ga je Brate, Brate moj, supruga je zviždala, međutim nije bilo odaziva", dodaje Špiro Gruica.
Špiro je prvi pronašao beživotno tijelo.
"U tom trenutku sam kriknuo Bugi, Silvana, skočite, tu je! Ja sam ga podigao na svoje ruke, u tim trenucima čovjek stvori jednu nadnaravnu snagu."
Stariji je brat priskočio u pomoć, priča Špiro, samo da bi se nekoliko metara kasnije i on srušio.
"Njegov brat kaže: Brate, brajo, ne mogu više i on mi pada. U tom trenutku moja supruga doživljava teški šok i ja joj samo kažem Molim te bježi i zovi 112", dodaje Špiro.
Kada je pomoć stigla bilo je prekasno. HGSS-u je ostalo samo, sljedećeg jutra, tijela kolega spustiti s planine, a na mjestu njihove pogiblje ostaviti svijeće.
"Ja sam u uvjerenju da su umrli sretni jer su umrli na planini koju su neizmjerno željeli", zaključio je Špiro.
I u društvu prijatelja koje su neizmjerno voljeli. Posljednji ispračaj je sutra u 15h na splitskom Lovrincu.