Nakon što je Ana Vujnović progovorila u javnosti o problemima s kojima se pri upisu u prvi razred osnovne škole suočila njezina obitelj, o poteškoćama s kojima se susreću djeca s posebnim potrebama i diskriminaciji odlučili su ponešto reći i drugi.
Godišnji važniji od djece
Večernji list donio je tako priču o djevočici Teni iz Velike Gorice, također s posebnim potrebama, koja nije mogla krenuti u školu jer su joj zagubili papire. Njezina majka Monika Bradica još je u srpnju zvala gradski ured za školstvo radi upisa, no kazali su joj da mora čekati kraj godišnjih odmora da bi joj šefica ureda potom u kolovozu rekla da se strpi dok ne počne školska godina. Nakon ponovnih poziva doznaje da su se papiri zagubili između liječnika, škole, gradskog te županijskog ureda za školstvo te kreće u bitku.
"Ona zna da je nastava počela, čuje što govorimo i pita svaki dan: “Jesu stigli papiri? Kad ću ja u školu?”. A ja ne znam što da joj kažem!", priča Tenina majka upozoravajući da se takve situacije ne bi smjele događati.
No, ni Tena poput Elene nije usamljena u grubim i ponižavajućim diskriminacijama koje doživljavaju djeca s teškoćama u razvoju.
Brojni izgovori pri upisu
Prije nekoliko godina jedna je Zagrepčanka bila šokirana kada su joj rekli da dijete mora ispisati iz vrtića zbog dijabetesa jer mu ne mogu osigurati posebnu prehranu. "Preselila sam dijete u drugi vrtić gdje to što ima dijabetes ne predstavlja nikakav problem", ispričala je.
Iako izvrstan student, mladić u invalidskim kolicima na kraju je odustao od studiranja jer na fakultetu nije bilo lifta. "Vrtić i srednja škola, za razliku od osnovne škole, nisu obavezni pa djeca s teškoćama tu nailaze na više problema. Generalno, sve je manje djece u Hrvatskoj prisiljeno napuštati dom da bi otišlo na školovanje u velike centre i tamo bilo stacionirano, što je dobro. Međutim, uvjeti školovanja počivaju na empatiji i angažmanu pojedinaca i okoline, o umješnosti ravnatelja i dobroj volji lokalne zajednice ovisi koliko će ti uvjeti biti kvalitetni", govori za Večernji listLidija Bonačić Krešić, tajnica udruge Put u život – PUŽ. Pritom dodaje da se često pri upisima susreću s izgovorima kao što se prevelike skupine, nedostatak osoblja, ali i brojne druge apsurde.
Već sad krenuti u bitku za iduću godinu
"Roditeljima koji imaju dijete s teškoćama u razvoju savjetujem da što ranije, već sada za iduću školsku godinu ili najkasnije u siječnju, odu u školu prema mjestu stanovanja ili onu u koju misle da će njihovo dijete ići i razgovaraju s vodstvom škole. Da vide na koji način škola radi s djecom s teškoćama, kakva je organizacija i kakva su pravila. Kad škola zna da roditelj želi da mu se dijete školuje kod njih, zajedno prolaze cijelu proceduru. Jer, imati pravo je jedno, a praksa je vrlo često nešto drugo", savjetuje Lidija Bonačić Krešić.
Dodajmo brojnim drugim problemima s kojima se djeca susreću i podatak da su neki roditelji u petak, uoči početka ove školske godine, dobili ispisnicu djteta iz centra koji je pohađalo radi psihosocijalne podrške. Tako im je država uskratila socijalnu uslugu rehabilitacije koja kod djece s teškoćama u razvoju potiče kognitivne, funkcionalne i komunikacijske vještine.
