U svijetu je prošle godine ukupna zarada od turizma iznosila 1700 milijardi dolara, a nastavi li rasti tim tempom turistička bi branša uskoro mogla prestići i naftnu i farmaceutsku industriju i izbiti na čelo. Tomu što su u umreženom svijetu svi postali putnici uvelike su pridonijele i niskobudžetne avionske kompanije poput Ryanaira, Germanwingsa i easyJeta s letovima za 10 eura. Uz njih su svoj doprinos dali i online oglašivači poput Booking.coma ili Airbnba omogućivši kvalitetan, a jeftin smještaj.
Ukratko, piše Slobodna Dalmacija, gdje god slijeću zrakoplovne kompanije koje vas za siću prebacuju s kraja na kraj, blagajne se pune devizama.
Po cijeni boljeg ručka može se obići Belgija
Međutim, novinar Slobodne Dalmacije pozabavio se pitanjem zašto u tako umreženom svijetu gdje su svi putnici, a putovanja nikad nisu bila jeftinija, Hrvati tako malo putuju. Pritom je ponudio primjer Belgije, nakon što je iz Zadra doletio u Bruxelles za samo 10 eura.
"Njihove željeznice vikendom za tih istih, simboličnih deset i osam i pol eura, prevoze domaće i goste između velikih gradova: Bruxellesa, Bruggea, Antwerpena, Genta... Znači, po cijeni jednog boljeg ručka - pedeset eura, možete avionom otputovati u Belgiju, obići vlakom tri najbogatija grada: Bruxelles, Brugge i Antwerpen, i vratiti se kući", piše dodajući kako belgijske obitelji i tisuće "backpakera" (turista koji putuju samo s ruksakom na leđima) iz svih krajeva svijeta, koriste mogućnost putovanja subotom i nedjeljom po smiješno niskim cijenama.
Prosječna neto plaća u Belgiji je nešto viša od 2000 eura pa tamošnjim stanovnicima putovanje vlakom na velikim relacijama samo za deset eura biva gotovo besplatno. S tim se iznosom, naime, ondje ne može platiti ni runda pića. Istovremeno, piše, da bi se hrvatska četveročlana obitelj ukrcala u automobil i dovezla do Zagreba ili prebacila trajektom do Visa, treba joj nešto više od sto eura, a prosječna plaća u nas je bijednih osamsto eura. Drugim riječima, dati osminu plaće samo za putovanje (trajektnu kartu, cestarinu, gorivo...) jednostavno je neprihvatljivo.
'Nemamo naviku putovanja, letargični smo'
"Nemamo naviku putovanja ili je barem nemamo u tolikoj mjeri, kao, recimo, Nijemci. Kultura putovanja se razvija od rođenja. Jasno nam je da su neke nacije "turističkije" od nas. Najbolji su primjer upravo Nijemci. Emitivni potencijal te zemlje je između 75 i 80 posto, što znači da na razini godine osamdeset posto njihovih građana putuje. Radi se, dakle, o broju ljudi koji su minimalno jedan dan u godini proveli izvan svoga prebivališta i prenoćili negdje drugdje", kaže za Slobodnu Dalmaciju Lidija Petrić, profesorica turizma na Ekonomskom fakultetu u Splitu.
Statistički podatak kaže da više od pedeset posto građana Hrvatske godišnje nigdje ne putuje, čak niti na jedan dan. Po tome su u EU jedino gori Rumunji, Bugari i Portugalci. Doduše, trend se mijenja, a predvode ga mladi.
"Da, istina je, trendovi se mijenjaju, međutim, to se događa jako sporo. Studentima predajem turizam i kad ih pitam gdje su bili i koliko putuju, tek mali broj njih je u posljednje vrijeme bio izvan Splita. Čak i oni, premda upoznati sa svim mogućnostima jeftinih putovanja, koja se zahvaljujući njima poznatim tehnologijama nude, malo putuju. Znači, bez obzira što se danas uistinu za malo novca može putovati gotovo gdje vas je god volja, očito se, kad je učestalost putovanja u pitanju, ne radi samo o materijalnim razlozima. Ponavljam, putovanju vas, jednostavno, netko treba i naučiti. Osim toga, takvi smo sami po sebi: statični i letargični. Malo se krećemo, osim u nuždi i po potrebi kao radna snaga. Kad bi istraživali koliko naši ljudi putuju na dnevnim relacijama, recimo, u običan šoping u okviru trideset kilometara od mjesta stanovanja, dobili bi porazne rezultate", tvrdi prof. Petrić.
S druge strane, dodaje, domaće putničke agencije igraju na sigurno i nude uvijek iste izlete: na Krku, Plitvice, Mostar, Trogir, Salonu...
02.03.2013., Trg kralja Tomislava, Zagreb - Glavni zeljeznicki kolodvor neuobicajeno je pust, prvi put u posljednje 73 godine nema ljudi koji cekaju vlakove. Od sinoc pa do 11. ozujka na snazi je posebna regulacija zeljeznickog prometa zbog zamjene signalno-sigurnosnih uredjaja. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
'Država je zanemarila socijalni turizam dostupan svima'
Martina Nimac Kalcina, predsjednica Sekcije zajednice obiteljskog turizma pri HGK, mišljenja je da oni koji mogu putovati, jer to sebi mogu priuštiti, a misli tu najviše na iznajmljivače i ugostitelje, nakon odrađene sezone za to više nemaju snage i željni su odmora.
"No, nije da se ništa ne poduzima u vezi toga. Upravo je Ministarstvo turizma pokrenulo akciju koja podrazumijeva da će hrvatski ugostitelji i s više od pedeset posto nižim cijenama u odnosu na one u glavnoj sezoni, gostiti naše ljude. S druge strane, oni koji zarađuju u listopadu, jer im sezona još traje, teško će spustiti cijene", kaže Nimac Kalcina.
Također dodaje da je u Hrvatskoj, za razliku od Belgije, željeznička mreža u lošem stanju, a autobusni prijevoz skup pa je belgijski model jeftinih vikend-karata gotovo nemoguće preslikati.
"Tko sretniji da možete do Varaždina vikendom doputovati za deset eura, tamo prenoćiti i provesti lijep vikend. Tako nešto bilo bi spas za hrvatski turizam u jesen i zimi", zaključuje Nimac Kalcina.
Profesorica Petrić smatra, pak, da je za mali broj putovanja unutar Hrvatske kriva država jer je zanemarila socijalni turizam koji je nekoć bio dostupan svima, preko silnih dječjih, omladinskih, radničkih i umirovljeničkih odmarališta. Za model prema kojem bi poslodavac mogao neoporezivo isplatiti radniku 2500 kuna za putovanje unutar Hrvatske kaže da je dobra ideja, ali tek treba vidjeti hoće li zaživjeti.
