Nekada su se u Hrvatskoj slali milijuni čestitki. Danas ih šalju samo posljednji romantici. Pomalo se zaboravlja kako izgleda i rukopis, ali mi ćemo ipak danas svojom rukom napisati jednu čestitku.
"Dragim ljudima u Domu umirovljenika Kantrida, sve najbolje!", namijenili smo je onima kojima najviše znači - stanarima ovog Doma za starije osobe u Rijeci.
Kroz koju suzu Cvetka Krišković raznježila se kad smo počeli priču o čestitkama: "Kad ja počnem pričati o prošlosti, meni zatitra srce i onda tako... to je bilo meni posebno veselje. Godinama sam čuvala čestitke u jednoj kuverti i stavila sam ih u fascikl. Mislim da su moji, kad su pospremali, da su ih možda čak i našli negdje. To je bilo tako jedno veselje kad je pošta... pa si gledaš koliko si ih dobio, pa čitaš, pa ponoviš i pročitaš po drugi puta i tako... Meni je to prekrasan bio običaj, prekrasan".
Ovdje čestitke još žive. Iako ih rijetko dobivaju, njihove želje drugima zapisane su na papiru. I od svih baš smo naišli na Franu koji je nekada bio direktor pošte. Čestitki je bilo toliko da ih nisu brojali nego mjerili u metrima.
"S ulice su se vidjele čestitke, s ulice u pošti dva, jer su ona stakla tamo. To je bilo standardno tako", govori Frano Samaržić, također stanar istoga doma. Pitamo je li napisao koju čestitku ove godine.
![Image](https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/fbd0d9b0-a9d9-11ec-8b9b-0242ac120010/v/42bc9a34-9d0c-11eb-a404-cedfb09875dd/1280x1280-42bcbbf4-9d0c-11eb-8f97-cedfb09875dd.webp)
(Frano kaže da su se čestitke nekada 'mjerile' u metrima)
"Jesam. A rodbini nisam, ja sam zvao njih i oni mene", kaže nam. Na čestitke kaže da je to ipak trag lijepe uspomene, u životu ih je dobio puno, kaže sigurno 500.
"Iz Italije, krcato… bile su posebno lijepe. Posebno, da. Buon Natale…", kaže nam Frano.
Torbe su prije 20-ak godina bile puno teže u blagdansko vrijeme. Baš zbog čestitki. A danas smo obišli rutu s riječkim poštarima i zavirili u pošiljke...
![Image](https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/fbd5bf7a-a9d9-11ec-bfbd-0242ac120010/v/42bc9a34-9d0c-11eb-a404-cedfb09875dd/1280x1280-42bcbbf4-9d0c-11eb-8f97-cedfb09875dd.webp)
"Bile su danas dvije-tri. To sam već isporučila. U sandučić ili u ruke ako sretnem stranku", kaže nam riječka poštarica Davorka Kirinčić.
Kako ljudi reagiraju?
"Vesele se, jako se vesele. Ne očekuju, baš su sretni i gledamo to isporučiti na vrijeme, jer to i je jako bitno. Najviše stižu iz drugih zemalja, ima iz Hrvatske, ali najviše iz inozemstva", otkriva nam poštarica.
Nisu nestale jedino čestitke. Izumrla je i novotarija zbog koje su izumrle čestitke - SMS poruke. Prije petnaest godina, dakle u razdoblju prije pametnih telefona, na božićne i novogodišnje SMS-ove čestitari su u Hrvatskoj trošili oko 14 milijuna kuna. Danas se dobre želje šalju WhatsAppom, Viberom, messengerom.
![Image](https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/fbdae45a-a9d9-11ec-be1f-0242ac120010/v/42bc9a34-9d0c-11eb-a404-cedfb09875dd/1280x1280-42bcbbf4-9d0c-11eb-8f97-cedfb09875dd.webp)
Sandra Bandera iz Rijeke kaže nam o čestitkama: "Primila i poslala zadnji put prošle godine, ove godine ne. A jesam, primila sam ove godine, od jedne drage gošće iz Amerike, s Floride. Čestitke, nažalost, izumiru".
Leonora Kranjec iz Rijeke kaže da je primila jednu čestitku od tete iz Međimurja i to prije dvije godine.
A u domu s početka teksta, čestitke, pak, sami izrađuju. Za njih ne postoji tek šturi copy paste odgovor – "hvala, i tebi i tvojima" Jer ono što napišu, iskrena je želja, vrjednija od svakog poklona.