Dijabetes nazivaju "tihim ubojicom". Ta je bolest treći uzrok smrti u Hrvatskoj, a od nje boluje svaka deseta osoba. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko pola milijuna oboljelih, a poražavajuća je činjenica da njih 40 posto ni ne znaju da su oboljeli.
Zbog svega ovoga Hrvatski savez dijabetičkih udruga pokrenuo je i edukativnu kampanju "Pokreni se" kojom pozivaju sve da svaki dan odaberu neki oblik tjelesne aktivnosti, jer na taj način čine dobro za svoje zdravlje.
U studiju RTL-a tim je povodom gost Dario Rahelić, predstojnik Sveučilišne klinike za dijabetes i endokrinologiju "Vuk Vrhovac".
Brojke su zabrinjavajuće. Postojji li trend porasta?
Nažalost, Hrvatska ne zaostaje za svijetom u porastu broja oboljelih. U svim zemljama svijeta je sve više oboljelih. U Hrvatskoj imamo 315 tisuća registriranih bolesnika, a ta brojka se procjenjuje da je ukupno više od 500 tisuća. 40 posto bolesnika ne zna da ima šećernu bolest. To je zabrinjavajuće, jer kada ne znate da imate neku bolest, ne možete je ni liječiti.
To je izuzetno opasno. Kako riješiti problem nedijagnosticiranih?
Jedini način je redovito mjerenje glukoze, šećera u krvi. To su oni sistematski, preventivni pregledi. Vrlo često možete vidjeti da ljudi izbjegavaju sistematske preglede, da izbjegavaju odlazak liječniku i vađenje krvi. Kad bi to redovito radili, puno bi više ljudi koji nemaju otkrivenu šećernu bolest saznalo da imaju šećernu bolest i mogli bi je početi liječiti i ranije bi se to počelo rješavati i spriječiti one komplikacije koje predstavljaju najveći teret u šećernoj bolesti.
Kako se dobije šećerna bolest? Koliki je utjecaj genetike, a koliko utjecaj stresa, nepravilne prehrane?
Genetska predispozicija je samo jedan segment nastanka šećerne bolesti. Osobe koje imaju nekoga u obitelji da je imao šećernu bolest, one imaju povećan rizik. Međutim, ima ljudi koji imaju genetsku predispoziciju, ali nikad ne razviju bolest. I obrnuto.
Ali sigurno da osoba koja ima predispoziciju i pri tome je preuhranjena ili pretila, ima nezdravi način života, nema redovitu tjelovježbu, ne kreće se, ne pazi što jede - sve su to rizični čimbenici koji dovode do toga da te osobe mogu razviti šećernu bolest. Nerijetko se dogodi da osoba završi u bolnici zbog srčanog infarkta, moždanog udara, oštećenja bubrežne funkcije ili smetnji vida i tada sazna da ima šećernu bolest, a zapravo ju je imao nekoliko godina, a da nije niti znao.
U kojoj se prosječnoj dobi javlja šećerna bolest?
Nekad smo smatrali da dijabetes tipa 1 se javlja u djetinjstvu i zato se to naziva juvenilni dijabetes, a šećerna bolest tipa 2 se smatralo da je isključivo bolest starijih osoba. Ali postoji ali. Danas više nema jasne podjele između tipa 1 i tipa 2. I tip 1 se može javljati u kasnijoj životnoj dobi, a tip 2 se sve više javlja ranije i to čak kod djece. To je sve veći problem. Srećom, mi u Hrvatskoj nemamo toliko djece s tipom 2 šećerne bolesti, ali puno zemalja svijeta ima puno slučajeva tipa 2. Nema tipične dobi, iako se tip 1 obično javlja ranije, a tip 2 u kasnijoj životnoj dobi.
Osobe s dijabetesom su sklonije infekcijama, a samim time i pandemija koronavirusa je za njih rizičnija. Imate li poruku za njih?
Osobe sa šećernom bolešću su sklonije infekcijama i u sezoni gripe uvijek je veliki problem i mi pacijentima savjetujemo da se cijepe i protiv gripe i pneumokoka. Međutim, ako se sada neka osoba zarazi virusom gripe i povrh toga dobije Covid, onda je ona pod velikim rizikom i pokazalo se da su osobe s Covidom imale puno težu kliničku sliku od onih koji nemaju dijabetes, a bila je veća i smrtnost. Osobe sa šećernom bolešću su pod izrazito velikim rizikom da razviju težu kliničku sliku i zato preporučamo da izjegavaju bilo kakve socijalne kontakte koji nisu potrebni i pridržavjau se svih mjera koje stožer propisuje.
Ovogodišnji dan se obilježava u znaku potpore jednoj skupini ljudi.
Svake godine je Dan dijabetesa tematski obilježen. Prošle godine je tema bila obitelj ljudi sa šećernom bolešću, ove godine je posvećen medicinskim sestrama, edukatorima. Ja koristim priliku zahvaliti svim medicinskim sestrama edukatorima u Hrvatskoj jer je njihov doprinos u skrbi neizmjeran. Jedno je naša preporuka za lijek, no te pacijente treba educirati, što jesti, kako, na koji način primjenjivati terapiju, bez edukacije nije moguće postići dobru regulaciju šećerne bolesti.
