Adriachem, Salonit, Jadrankamen, Trimot, Imota, Ciglana Sinj, Uzor, Monter, Jadrantekstil, Pomgrad, Jugoplastika, Prima, Dalma, Mesopromet, Jadroplov, Croatia-trade Split, Mirna Rovinj, Koteks-Split, Kaštelanska rivijera - hoteli, Robna kuća Prima 3, Koteks, Končar, Brodospas...
Broj i niz firmi koje su nestale od devedesetih još je trostruk, drugim riječima broj radnika čija su radna mjesta nestala jednak je broju stanovnika tri dalmatinska grada: Solina, Omiša i Trogira. Najmanje 40.000 radnih mjesta nestalo je u razdoblju od 1991. do danas na području Splitsko-dalmatinske županije. Slijedi je Šibensko-kninska s oko 13.400 ugašenih radnih mjesta, a Zadarska županija broji nestale na oko 9500.
Jugoplastika kao najveća dalmatinska firma koja je nestala u vihoru pretvorbe zapošljavala je u jednom momentu 14.000 radnika. Te 1979. u procvatu grada pod Marjanom taj je konglomerat svojim radnicima priskrbio više od 8000 stanova što po Splitu 3, što na novoizgrađenom Mertojaku.
Od firme koja je u cijeloj Jugoslaviji imala 13.000 zaposlenih, a samo na splitskom području njih oko 8000, danas je ostao na njenom platou trgovački centar Joker.
Nestala sva velika poduzeća
Pretvorbu su preživjeli samo Autodijelovi, koji su 1993. privatizirani i stvorena je današnja firma AD Plastik.
Pretvorba i privatizacija u Splitsko-dalmatinskoj županiji rezultirala je na koncu nestankom svih velikih poduzeća. Trgovačka poduzeća Dalma i Jadrantekstil imala su veliki potencijal za ovu županiju, no, na žalost, smišljeno su uništeni.
I dan danas, procjenjuje struka, grad Split mogao je proizvoditi. Ne ostati na milosti jedne tako trusne grane kao što je turizam. Aktualna pandemija zorno je dokazala tu strašnu činjenicu. U grad Split sedamdesetih mladost se useljavala, dok danas bilježimo biblijski gubitak lokalnog stanovništva.
Mladih ljudi najviše.
Popis nestalih poduzeća predvode ona iz Splita, grada koji je u dva desetljeća ostao bez najmanje 20 tisuća radnih mjesta i golemih firmi koje su zapošljavale na tisuće ljudi.
Jadrantekstil konkretno, u kojem mi je radila majka, pretvorbu je dočekao s 1300 zaposlenih. U samoj Dalmi radilo je oko 4000 ljudi, u Koteksu je bilo oko 900 zaposlenih. Samo na Gripama. Nema više Melioracije, koja je imala oko 500 zaposlenih, Salonacoopa s 1500 radnika, Jadrantransa koji je imao 2500 radnika, a ugašena je Tehnogradnja u kojoj je radilo 500 ljudi. S toliko je zaposlenih otišao u stečaj i Termofriz, Pomgrad koji je 1990. imao 1200 radnika, nestao je Elektron sa stotinjak radnika, Jadranribolov je u stečaju, a oko 70 ljudi je ostalo bez posla. Nema više ni Ilove koja je imala 350 radnika, ugašeno je splitsko Građevno poduzeće Rad s više od 200 radnika.
No popis tu ne završava. Split, tada zamašnjak regije, nije bio usamljen. Splitska okolica, Sinj, Trilj, Omiš, Trogir cvali su u tom periodu i nažalost doživjeli istu sudbinu. Danas, trideset godina poslije, možemo se na Međunarodni praznik rada popeti na Marjan i uz besplatan fažol pogledati grad koji je doživio kataklizmu. Grad zamišljen za turiste, bez turizma. Grad u kojem možete raditi još jedino u ugostiteljstvu - bez gostiju.
Iste političke opcije i dalje žele voditi grad. U svijetlu budućnost tematskog parka
I na koncu grad u kojem se ponovo iste političke opcije danas bore da ga vode i dalje. U svijetlu budućnost tematskog parka, na ruševinama grada kakvim je nekoć bio.
Pa sretan vam 1. maj dragi moji sugrađani. I pogledajte ga danas s Marjana dobro. Dok kusate njihov fažol.
Barem ono što je ostalo od njega.