Cijela vojska staraca istjerana je iz svojih domova na ulicu, u neželjeni, neprikladan smještaj samo zato što su u svojoj starosti, nemoći, bolesti i neznanju potpisali famozni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Stare osobe uglavnom dosmrtno uzdržavanje pogrešno interpretiraju, ne shvaćajući da njihovu nekretninu uzdržavatelj dobiva odmah, a ne nakon njihove smrti, a što je, pak, predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.
No, građani često brkaju ta dva instituta. Gubitkom imovine nakon potpisivanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju često prekasno shvaćaju da su prevareni, no – sve je prema zakonu. Kada pokrenu sudski spor, koji dugo traje, često zbog svoje poodmakle dobi i ne dočekaju njegov kraj. Stoga Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) traži ukidanje dosmrtnog uzdržavanja koje se već bezbroj puta u praksi pokazalo jednim od najprijepornijih instituta Zakona o obveznim odnosima, piše Glas Slavonije.
'Industrija lešinarstva'
Predsjednica SUH-a, Jasna A. Petrović, napominje kako je na djelu 'razvijena industrija lešinarstva' te dodaje kako se u SUH-ovo pravno savjetovalište godišnje javi oko 2000 starijih osoba, od kojih većina upravo zbog zloporaba dosmrtnog uzdržavanja.
'Svakodnevno nam se javljaju umirovljenici i druge starije osobe izložene prijevarama, povredama dostojanstva i zlostavljanju, potpunom zanemarivanju svake životne, stambene, prehrambene, zdravstvene i druge brige o njima od strane davatelja uzdržavanja, a zbog čega su prisiljeni sudski tražiti da se ugovor raskine, da im se tako “ozakonjeno oteta” imovina vrati, no presudu najčešće ne dočekaju', kaže Petrović koja savjetuje kako ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ne bi trebalo potpisivati ni s najmilijim članom obitelji.
Oprez!
Iako su ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju vrlo slični i formom i sadržajem, razlikuje ih trenutak transfera imovine primatelja uzdržavanja. Kod doživotnog prijenos imovine primatelja odgođen je do njegove smrti, a kod dosmrtnog je moguć odmah nakon ovjere ugovora na sudu ili solemnizacije kod javnog bilježnika.
'Uzimajući u obzir da je svrha oba ugovora uzdržavanje potrebite osobe, a prijenos njene imovine tek je kao naknada, posljedica uzdržavanja, nema nikakvih opravdanih razloga da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju favorizira davatelj uzdržavanja u odnosu na davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. Kad se uzme u obzir da najveći broj zloporaba instituta uzdržavanja nastaje iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, postavlja se pitanje zašto omogućiti da se, za potpuno istu činidbu, a to je uzdržavanje primatelja uzdržavanja, omogućuje davatelju dosmrtnog uzdržavanja da odmah otuđi imovinu uzdržavanog, a da praktički nije ni počeo s obvezom uzdržavanja', ističe predsjednica SUH-a.
Točne brojke o žrtvama dosmrtnog uzdržavanja nema pa SUH traži hitno uvođenje registra, evidenciju kao prevenciju.
Primjeri iz života
Stari bračni par, nakon što je muž slomio kuk, odlučio je zbog starosti i nemoći potražiti smještaj preko oglasa privatnog doma koji za nekretninu pruža smještaj i skrb. Par je s domom potpisao ugovor o dosmrtnom, ne vidjevši razlike u odnosu na ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ubrzo su uvidjeli kobnu pogrešku. Kada je žena shvatila da se u domu loše brinu o nepokretnom mužu s dekubitusima, nazvala je pravnu službu SUH-a da joj pomognu pri povratku u stan jer se ona ne usudi ništa reći, da joj se osoblje ne bi osvetilo. No, stan je već prodan, samo dva, tri mjeseca nakon potpisivanja ugovora. Što kaže sud? U principu su to izgubljeni slučajevi. Suprug joj umire, a starica ostaje u domu gdje živi u strahu.
Priča broj dva svjedoči o roditeljima koji su sa sinom potpisali ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Otac umire, a majka nastavlja živjeti pod istim uvjetima ugovora sa sinom, snahom i unučadi. Sin, međutim, pogiba u nesreći i snaha treba preuzeti ugovor, a stan je automatski sa sina u ostavinskom postupku prešao na nju. Uspijeva ishoditi privolu centra za socijalnu skrb za njegovu prodaju. Starica je smještena u “nužni smještaj”.
