Nije samo kašnjenje s izradom planova za novu školsku godinu problem u domaćem obrazovanju, smatra bivši voditelj obrazovne reforme Boris Jokić te ističe kako su učenici tijekom prošle školske godine pretrpjeli oko 30 posto zaostataka u usvajanju znanja. Zato je, prema njegovu mišljenju, neophodno usvojiti plan kako nadoknaditi propušteno znanje, "jer će se u suprotnom nastale rupe u znanju samo produbiti". Dodao je da će se, barem djelomično, morati pristupiti online nastavi, što otvara prostor za nove probleme.
"Ako imate hibridne modele, dio doma dio u školi, ili opet online nastavu, ne može se očekivati da će učenici usvojiti cijelo gradivo", upozorio je Jokić gostujući na N1 i zaključio da bi za taj scenarij trebalo odrediti koja znanja i vještine su najvažniji, a koji se mogu odgoditi.
"U razvijenim zemljama to se čini. U Seulu imaju izrazito bogat obrazovni sustav, svi poštuju mjere, ali i tamo su morali prekinuti učioničku nastavu, pa je za očekivati da će se to dogoditi i u Hrvatskoj", rekao je Jokić i apelirao na vlasti da preciznije planiraju različite scenarije, "a ne da pristupaju po principu 'lako ćemo'... Imate zemlje poput Južne Koreje, Norveške, Kanade. Hrvatsku od tih zemalja razlikuje to što je vodstvo u tim zemljama snažno, što jasno objašnjava svoje poteze. U Hrvatskoj, osobno mislim, to nije slučaj."
Nerealne mjere za škole
Ocijenio je da su nastavno-epidemiološke mjere Ministarstva znanosti i obrazovanja napravljene "kao da većina škola ima samo jednu smjenu", što je, prema njegovom mišljenju, daleko od stvarnosti.
"Većina škola radi u dvije smjene, neke i u tri, što je velika sramota ove zemlje. Oko 63 posto osnovnih i srednjih škola rade u dvije ili tri smjene. Kod srednjih škola to je oko 75 posto, i to čak izuzimajući situaciju s potresima, mijenjanje zgrade s nekom drugom školom", nabrojao je Jokić i dodao da prosječni razred ima 19 učenika, u gradovima i do 25, a veličina učionice je u prosjeku 55 metara kvadratnih.
Tko će raditi, a tko će platiti?
Potom je istaknuo nekoliko važnih, ali neodgovorenih pitanja, koja je trebalo riješiti, kako bi se škole, ali i njihovi osnivači, gradovi i županije, mogli što bolje pripremiti. "Tu je i pitanje nastavnog osoblja. Već od šestog mjeseca trebalo je raditi bazene rezervnog osoblja, bilo od umirovljenih nastavnika, bilo od tek završenih diplomiranih. Lakše je u Zagrebu naći epidemiologa, nego nastavnika matematike koji bi radio u školi. Tu je pitanje i tko će platiti dvostruki rad nastavnika. Ne može se računati na kontinuirani entuzijazam nastavnika i roditelja. Koliko dugo nastavnici uopće mogu izdržati taj ritam dva posla paralelno?", pitao se Jokić.
Na kraju je zaključio kako zna da bi nastavnici prionuli svom pozivu i iz entuzijazma, ali da to "nije niti pošteno, niti je ljudski, niti je dobro u stručnom smislu".
