Jedina je ljubav gospođi Jakobini bio vojnik sa Suska. Kod nje su, priča, spavali prvi turisti na Susku 1951. godine. A po dozu povijesti idemo u kuću Zingovih.
"Teško je bilo. I poslije rata do '60-e mi smo se samo hranili u polju, neki na moru na ribe. Ali smo imali kozu, prajčića, kokoše", rekao je Suščanin iz New Jerseyja, Stjepan Mirković.
1600 ih je živjelo na Susku tada, sada zimi 70.
"Mi volimo nas Susak. Mi ki smo još rođeni tu, išli u školu, nama to baš to puno treba", rekla je Suščanka iz New Jerseya, Marija Mirković.
Velika je većina emigrirala, malim barkama ili preko Italije u izbjegličke kampove pa u Ameriku.
"'1970. sam ja došla u Ameriku, '71. smo se, bio je jedan klub gdje se plesalo u Americi tamo smo se upoznali", rekla je Mirković.
Od tada se Susak puno promijenio, ali i nije. Marija i brata mu, Felixa svi znaju, a nas upoznaje s otokom. Nema auta, samo karijola ili ' na noge'. Prešli smo Donje i stigli u Gornje selo. Gospodina Benita prekinuli smo na putu na marendu kod - Barbare.
"Jučer smo imali rižoto od sipe a danas je gulaš ili kako Suščani kažu žgvacet", rekla je Barbara Bušić Ribarić, ugostiteljica.
Barbara je u kuhinji s Indijcem i Ukrajincem, a kad sezona završi Barbara je otočka učiteljica.
"Ja s prvim razredom obradim, u međuvremenu 2. i 3. razredu isto dam nešto i onda se prebacujem s jednog učenika na drugog i tako u krug", rekla je Bušić Ribarić.
Najstarijeg od četiri Barbarina učenika, Emanuela, svi otočani poznaju, naravno.
"Kako mi je učiteljica govorila ja moram biti potensija, moram biti drugima ono da znaju kako dalje", rekao je Emanuel.
On je i Nadijin sin, koja je za sebe rekla da je prava kako Sansigotica.
"Ja od kad sam rođena znam da se mi svi zovemo Sansigoti, vjerojatno je to poteklo iz Italie", rekla je Nadija Malović.
Benito je već stigao marendati, a i Marija puštamo da se odmori.
Kopali su, istraživali fenomen, tražili odgovor kako kuće stoje na pijesku ali eto, desetljećima kasnije tu je. A kuće - prekrasne. Iako se gradi, zaštićena je baština pa se zapravo smije samo obnavljati staro. Bile američke vile ili kamene kućice.
A u klubu iseljenika, srcu donjeg sela - puštaju politika u svoju butigu. Tu se karta, raspravlja, viče i pjeva. Nikola ode i na ribe, sad se šaruni love, a na brudet sljedeći put stižemo. Nemaju Suščani samo avangardnu nošnju s jedinom minicom na svijetu ni pješčanu plažu bez kraja. Imaju ljude s kojima je ugodno. Zato se valjda toliko godina - svi vraćaju.
