"Kva, kva, kva – žuta patka patkica - tako odzvanja po zdravom razumu građanki i građana kad krenu argumenti kojima se opravdava projekt 'Beograd na vodi', objašnjavaju iz inicijative 'Ne da(vi)mo Beograd' zašto su kao sinonim za prevaru prije četiri godine izvukli pojam patke.
Podsjetimo, projekt 'Beograd na vodi' kontroverzan je za
velik dio beogradske javnosti, ali i šire, a iza
njega stoji kompanija Eagle Hills, dio konzorcija
Emaar Properties iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, ista ona
koja bi trebala graditi 'zagrebački Manhattan'.
Megalomanski je to projekt na čiju štetnost ne samo po prostor,
nego i demokratske i stručne uzuse u vidu brojnih nezakonitosti i
nelogičnosti od samog početka upozorava tamošnja arhitektonska
struka te kolektivi 'Ko gradi grad' i 'Ministarstvo prostora'.
Zbog njega je i nastala građanska inicijativa 'Ne da(vi)mo
Beograd' koja je veliku žutu patku postavila kao prepoznatljiv
simbol otpora otimanju javnog prostora.
Žuta patka u Beogradu (Srdjan Ilic/PIXSELL)
Priča je mučna i duga, no podsjetimo ukratko - 'Beograd na vodi' Aleksandar Vučić predstavio je kao svoje glavno predizborno obećanje, a projekt je originalno nastao za izbornu kampanju Srpske napredne stranke (SNS) u 2012. godini. U konačnom je obliku predstavljen prvo u Dubaiju i potom 2014. na međunarodnom sajmu nekretnina u Cannesu, a nakon Vučićeve pobjede Vlada je investiciju, tvrdeći da će pokrenuti cjelokupno gospodarstvo zemlje, uz slogan 'Slavimo Beograd' proglasila projektom od strateškog interesa.
Partneri im kompanija Eagle Hills postavila je kao cilj
transformaciju desne savske obale, najvrjednije lokacije i
strateškog prostornog resursa Beograda, gdje na oko 90 hektara
zemljišta planira podići oko milijun i pol kvadrata stambenog,
poslovnog i komercijalnog prostora. U Savskom amfiteatru trebali
bi do kraja projekta niknuti četiri rezidencijalna nebodera,
trgovački centar 'Beograd' i 'Toranj Beograd' visok 210 metara,
ali i novo savsko šetalište te centralni park, kao i
transformacija Željezničkog mosta u pješački i kulturni distrikt.
Kako gradilište projekta izgleda, provjerio je RTL
prošloga tjedna, a mišljenja oko projekta i dalje su
podijeljena.
Beograd na vodi
Beograd na vodi (PIXSELL)
Jer nije lako prijeći preko svega onoga što ga je pratilo, poput
prilagođavanje gradskih planova i državnih zakona željama
investitora, noćni odred razbijača s fantomkama na glavama koji
su zarobili čuvare pa porušili stare kuće na terenu budućeg
luksuznog projekta, a policija ih nikad nije otkrila, kao i da su
zbog uvjeta rada na gradilištu ginuli radnici dok su mediji
desetke tisuća prosvjednika proglasili grobarima srpskog naroda.
Istovremeno, tamošnja domaća stručna i zainteresirana javnost
nikad nije imala pristup njegovom razvoju, javna debata nikada
nije vođena, a javnost je ostala uskraćena za analiza koja bi ga
opravdala iako je prisiljena ući u javno-privatno
partnerstvo.
Koliko je teško, zapravo nemoguće, doći do informacija, iskusila
je i ekipa RTL-a koja u Beogradu nije mogla dobiti
službenu izjavu od predstavnika investitora, a ni itko od
gradskih vlasti ne želi ništa govoriti. Ali može se
razgledati maketu 'grada u gradu' smještenu zgradi Geozavoda,
inače spomeniku kulture izgrađenom 1907. godine, koji je
usput netransparentno rekonstruiran. Uostalom, za Beograd na
vodi javni natječaj nikada nije održan – neće valjda takva
birokratska prepreka stajati na putu strateškom investicijskom
projektu, a to je tek dio problema s njim u vezi.
Aleksandar Vučić (Srdjan Ilic/PIXSELL)
'Profesionalizam je pregažen političkom voljom, a
arhitektonska elita doživjela je težak poraz'
Ostao je gorak okus, pogotovo tamošnjoj arhitektonskoj struci,
koja je bila vrlo angažirana u obrani profesije i prostora,
naime, kako je za Vijesti.hr istaknuo izabrani član Akademije
arhitekture Srbije, filozof i teoretičar arhitekture
Slobodan Giša Bogunović: ''Prisutan je osjećaj
uzaludnosti pri ponavljanju već nebrojeno puta izrečenih protiv
argumenata naselju tako dragocjenog ambijenta u amfiteatru starog
Beograda i na dodiru s rijekom, ali porazno stereotipne
arhitekture, a po grad i kvalitetu života stanovnika, sasvim
štetočinskih kapaciteta. Sav smisao govora o tome je crpio snagu
iz mogućnosti da se takav naum vlasti spriječi, sav otpor
građana, kao i najistaknutijih, najčasnijih predstavnika struke.
Ništa nije pomoglo, čak bi se moglo reći da niti jedan argument
nije uvažen. Sad, dok se Beograd na vodi diže, možemo samo
ustvrditi da je profesionalizam pregažen razobručenom političkom
voljom te da je ovdašnja arhitektonska elita, ali i struka uopće,
doživjela težak poraz''.
Imajući na umu da se Zagreb slično kao i Beograd razvija u skladu
s privatnim interesima malog broja pojedinaca, po
netransparentnim procedurama, praćen brojnim različitim
kontroverzama i rutinskim ignoriranjem potreba i želja samih
građanki i građana, a da bi kao i 'Beograd na vodi' i 'zagrebački
Manhattan' trebala graditi ista tvrtka nismo mogli ne zapitati se
imaju li Zagrepčani i Zagrepčanke razloga strahovati od reprize
beogradskog scenarija u dvorištu i na što bi trebalo
paziti.
Što pluta iza Beograda na vodi i tko će dovršiti
maketu?
''Mislim da građani Zagreba imaju i te kako čega da se boje kada
govorimo o ovakvim projektima. To uostalom dokazuje i činjenica
da ovo nisu prvi slični poslovi ovog 'investitora'. Obrazac je
isti, svečanim otvaranjem makete i simboličkim rukovanjem
investitora i političara, nadomješćuje se nepostojanje ili
tajnost ugovora, rizici koje država preuzima i činjenica da iza
projekta ne stoji nijedna ozbiljna studija opravdanosti. Zatim
ako pogledamo što se događa na terenu, vidjet ćemo da se na
mnogim mjestima gdje gradi ova tvrtka, u Pakistanu, Saudijskoj
Arabiji, Iraku ili Nigeriji, događa to da se ovi projekti ne
završavaju već bivaju crna rupa financijskih malverzacija,
ostavljajući trajne štetne posljedice po gradove'', za Vijesti.hr
kaže Iva Čukić, direktorica Instituta za urbane
politike, nekadašnjeg Ministarstva prostora.
Upozorava da je ''Beograd na vodi dobro osmišljen mehanizam za izvlačenje javnih sredstava i omogućavanje profita ekipi bliskoj vlasti. Mehanizam funkcionira tako što je najvrijedniji dio Beograda, serijom zakona i planskih dokumenata dereguliran i besplatno ustupljen stranom investitoru’’.
’’Prvo je potpisan bilateralni ugovor između Ujedinjenih arapskih emirata i Srbije, koji je po snazi iznad domaćeg zakonodavstva, a zatim je donosen i lex specialis, specijalni zakon koji omogućava eksproprijaciju zemljišta za ovaj komercijalni projekt i dva planska dokumenta kojim je investitorima omogućeno da na ovom području grade što god žele bez ikakve kontrole. Uloga stranog investitora nije dakle da osigura sredstva, već da posluži kao odgovarajući partner u ovom poslu kako bi on bio iznad zakona Srbije’’, napominje Čukić.
Pokazuje to analiza samog ugovora o investiranju, koju su radili, a prema kojoj ''strani investitor nije obavezan uložiti više od 20 milijuna eura u 'Beograd na vodi', a predviđena ulaganja su do 150 milijuna. Dakle, nema ništa od najave o 3,5 milijardi eura kako je projekt u početku najavljen. Odredbe ugovora o investiranju ne uzimaju u obzir stvarni obujam ulaganja u projekt ’Beograd na vodi’ jer procjene, ali i vješto skrivana dokumentacija, govore da su ulaganja srpske strane, višestruko veća od ulaganja takozvanog ’investitora’ dok je potencijalna zarada daleko manja. Odnos procjenjenog ulaganja prema ugovoru je 32 posto prema 68 posto u korist stranog investitora, ali je realno ulaganje Srbije višestruko veće’’.
Također Čukić podsjeća da su ’’predstavnici Vlade Srbije oduzeli od Grada Beograda dio ovlasti i prenijeli ih na privredno društvo ’Beograd na vodi’, suprotno zakonima, a ugovorom su se obavezali da planove, kojima se uređuje izgled obale rijeke Save, mijenjaju onako kako to strateški partner želi, neovlašteno isključujući pravo građana na donošenje odluka koje se tiču njihovog okruženja, kao i mišljenje struke’’.
Građani i građanke Beograda protiv netransparentnosti i nezakonitosti oko 'Beograda na vodi' (Srdjan Ilic/PIXSELL)
- Službeno je! Bandićev 'Manhattan u Zagrebu' gradit će vlasnik Burj Khalife
Razmišljajući o tome kako bi se situacija mogla rasplesti koju
stotinu kilometara uzvodno od Beograda, ne sluti na dobro, čini
nam se. Naime, Eagle Hills, kako rekosmo već, trebala bi graditi
i 'zagrebački Manhattan' – Zagreb na Savi – gradu u gradu ili
kako ga god već prozove zagrebački gradonačelnik Milan
Bandić koji je ovaj tjedan boravio, kako je sam
istaknuo, u 'najatraktivnijoj europskoj metropoli' i 'doživio
pustinju iz prve ruke'.
Ne znamo u kojoj od atraktivnih europskih metropola, barem
zasad, ima pustinja, a koliko znamo nije tih tri dana bio u
'Đuređevačkim peskima', ali prema poznatim informacijama i
fotografijama gradonačelnik i njegova delegacija bili su u
Dubaiju, a do Pariza tek trebaju skoknuti. Emirate su posjetili
zbog susreta s gradonačelnikom Dubaija i najmoćnijim ljudima te
regije, a potpisani su i dokumenti o kojima će izvijestiti
javnost. Iako će u Francusku da bi razgovarao s drugim ponuđačem,
gotovo je izvjesno da će "zagrebački Manhattan" graditi Arapi, a
projekt vrijedan milijardu i pol eura trebao bi krenuti 2021.
godine – slučajnosti li zgodne – baš kad kreće i Bandićeva
kampanja za njegov sedmi mandat. Cijela priča zvuči prilično
poznato, zar ne? Pretjerujemo li kad nam se čini da vidimo žutu
patku nasukanu na zagrebačkim obalama Save?
Milan Bandić u Dubaiju (Vijesti.hr)
'Moramo znati da ništa u ovom Bandićevom pothvatu nije
bezazleno i zanemarivo'
''Da bismo razumjeli razmjere ovog projekta, moramo zamisliti da
se Zagreb kakvog znamo sa njegovim zelenim pojasom uz rijeku u
potpunosti namjerava promijeniti. Točnije, po zamislima
gradonačelnika i što je još gore, njegove stručne pročelnice za
strategijsko planiranje Sanje Jerković, ovakvim
projektom potpuno bi se izmijenila prostorna dinamika grada. No,
ono što je još više zastrašujuće su razlozi zbog kojih bi mi
trebali pristati na ovu potpunu izmjenu svog okoliša, a razlog je
izgradnja elitnih stanova i poslovnih prostora s kojima će
nestati zeleni pojas uz Savu dok će investitori zgrnuti nama
nemjerljiv profit'', upozorava Iva Marčetić,
arhitektica i istraživačica te aktivistkinja, koja je radila u
raznim arhitektonskim uredima, bila je članica Platforme 9.81, s
Pulskom grupom je 2012. godine predstavljala Hrvatsku na
Venecijanskom bijenalu arhitekture, a danas, između ostalog, radi
u organizaciji Pravo na grad te je članica zadruge Otvorena
arhitektura.
''Čak i ukoliko nam je to sve prihvatljivo, možemo se zapitati do koje mjere gradonačelnikova moć seže ukoliko on već sada u Dubaiju potpisuje ugovore o suradnji za projekt koji nije moguće izvesti bez procedure gradskog projekta Velesajma koji zahtijeva izglasavanje u Gradskoj skupštini i bez ponovnih izmjena GUP-a kojima prethodi, kao što znamo, javna rasprava pa tek onda izglasavanje u Skupštini. Možemo se zapitati do koje mjere su u Zagrebu njegove procedure GUP-a i njegovo predstavničko tijelo izgubili na bilo kakvom značaju da gradonačelnik može već danas investitorima obećavati projekt za koji nisu provedene ni osnovne demokratske procedure?'' – neka su od ključnih pitanja na koja upozorava Marčetić, koja smatra kako ''moramo znati da ništa u ovom Bandićevom pothvatu nije bezazleno i zanemarivo''.
Milan
Bandić (Goran Stanzl/PIXSELL)
''Naime, ovakav projekt počiva na isprobanom scenariju u kojem
nema puno nepoznanica – putem modela javno privatnog partnerstva
gradonačelnik koji očito u svojim rukama drži svu moć i koji je
jedina istanca odlučivanja dat će naše zemljište dubioznim
investitorima, pripremiti im gradilište i prepustiti da na njemu
po nevjerojatno povoljnim uvjetima izgrade nešto na čemu će se
enormno obogatiti, dok će lokalna zajednica, odnosno svi mi,
snositi financijsku odgovornost. Kada ovo govorim, ne govorim kao
o nekoj neizvjesnoj budućnosti, već o već viđenim i ustaljenim
principima po kojima ovakvi dogovori
funkcioniraju. Kompanija Eagle Hills koja je na ridikuloznom
natječaju od dva tjedna i tri stranice materijala dobila natječaj
ista je kompanija koja je u dogovoru s Aleksandrom Vučićem
zauvijek promijenila vizuru Beograda. Pritom, samo za uređenje i
pripremu zemljišta na kojem se gradi u Beogradu prema nalazima
inicijative Ne davimo Beograd uloženo je oko milijardu i dvjesto
milijuna eura javnih sredstava", ističe Marčetić.
No, Beograd ovdje nije iznimka, kaže jer '' slične tvrtke,
odnosno njihovi osnivači, djeluju po cijelom svijetu u državama i
gradovima u kojima vladaju autokrati i kroz sumnjive dogovore i
izigravanje demokratske procedure mogu progurati ovakvu prevaru.
Zagrebački projekt je pritom posebice bolan jer zadire u davno
isplaniranu i s namjerom zadržanu zelenu zonu uz južnu obalu Save
na čijem jugu je nastao cijeli jedan grad u kojem su svoje
stanove našle desetine tisuća radnika i građana Zagreba, dok se
sada taj zeleni pojas daje nekome da beskrupulozno zarađuje na
prevarama koje zdušno pomaže današnja gradska uprava''.
17-metarski
križ kojim je obilježen posjet pape Benedikta XVI.
Hrvatskoj s Hipodroma je preseljen na
južni savski nasip (Sandra
Simunovic/PIXSELL)
''A to znači da bi u vrijeme kada znamo da se gradovi prekomjerno
zagrijavaju mi trebali predati svoju zelenu zonu sumnjivim
investitorima da na njoj zarađuju. Uzmemo li pritom da nema
nikakvih stvarnih pokazatelja da Zagrebu treba takva prekomjerna
nova izgradnja, ali i to da Zagreb ima jako velik broj kvadrata
bivše industrije u koje se trebaju naseliti novi sadržaji, a što
Grad nikako ne uspijeva, fascinantno je da nam se umjesto
revitalizacije prostora bivše industrije nudi uništavanje zelenog
pojasa Save'', upozorava Marčetić.
'Ideja da se svaki zeleni kvadrat treba
monetizirati potpuno deplasirana i veoma opasna'
Napominje da čak zanemarimo i ovaj ekološki aspekt, možemo pogledati samo povijest gradonačelnikovih javno privatnih partnerstava – ''od Arene pa do pročistača: sve su to redom projekti koji nas iz godine u godinu koštaju enormnu količinu sredstava, a sve zbog štetnih ugovora i nevoljkosti da se išta promjeni nabolje. Pogledajmo i tvrtku Eagle Hills, firmu koja u beogradski projekt ulazi sa svega 500 dinara početnog kapitala i tvrtku s kojom je taj grad potpisao tajni ugovor, a na čijem gradilištu gore fasade zgrada, ginu radnici i ne mogu se prodati stanovi. Je li stvarno to ta kompanija, jesu li to ljudi kojima želimo dati mogućnost da izmjene sliku našeg grada? Mislim da itekako imamo razloga za strah jer nas po svemu sudeći čeka scenarij u kojem dubiozne kompanije s dugoročnim uspjehom u podmićivanju korumpiranih vlasti upravo potpisuju ugovore s Milanom Bandićem kako bi zauvijek promijenili naš grad na gore''.
hipodrom
Hipodrom / Burj Kfalifa (Goran Jakus/PIXSELL)
Marčetić pritom ističe da uopće nije sporno da prostor Velesajma treba dodatno oživjeti – ''dati mu neke nove funkcije u vrijeme kada njegova primarna funkcija ne zadovoljava suvremene potrebe, ali to se neće dogoditi na način da dođe magični investitor i tamo nešto gradi. To će se dogoditi kroz kombinaciju znanja, demokratizacije procedure planiranja i kroz namjeru da se zaista unaprijedi uporabna vrijednost tog prostora kroz pametno, oprezno, održivo i razvojno ulaganje. Što se tiče prostora Hipodroma koji je dio ovog 'projekta' njega se nikada ne bi trebalo dirati. Zeleni pojas uz Savu je blagodat Zagreba i ideja da se svaki zeleni kvadrat treba monetizirati je u današnje vrijeme potpuno deplasirana i veoma opasna. Ukratko, 'zagrebački Manhattan se ne smije dogoditi'', zaključuje Marčetić.
Da nije loše imati viziju, ali da su te vizije ponekad stihijske, istaknuo je i arhitekt Otto Barić mlađi, koji je za RTL ranije kazao da su očekivanja velika, a već je bilo nekoliko takvih pokušaja, no nikako da se pokrenu - od Paromlin, pa Gredelja i Zagreba na Savi: "Generalno gledano, treba imati viziju, a treba li nam projekt, to će se vidjeti. Nisam sto posto siguran da za to postoji tržište".
Međutim, i on smatra kako bi bilo šteta micati zelenu oazu koju čine Hipodrom i Bundek, a što se cijene tiče upozorava: "Realno takav projekt može stajati nekih 300 do 400 milijuna eura, milijarda je pretjerana, no ovisi gradi li se za prodaju ili najam. Ako se želi iznajmiti, onda se gradi na oko 1.000 eura po kvadratu tako da milijun kvadrata puta tisuću, to dođe na neku milijardu eura".
Zagrebački velesajam
Zagrebački velesajam (PIXSELL)
Najveći problem u realizaciji predstavljat će prostorno-planska dokumentacija, smatra on: "Hipodrom je sada predviđen kao prostor za rekreaciju, a Velesajam je poslovna zona. Dovesti to do toga da bude prihvatljivo za investitore i da bude dovedeno do toga da bude ono što oni žele da bude u svojim planovima, to će biti najveći izazov". Morat će se, ističe, napraviti čitav niz koraka koji se ne mogu preskočiti pa bi rok za to bio oko dvije do tri godine, a ozbiljan investitor s puno novca može dosta toga napraviti.
Važno je da sudjeluju građani i struka, a upravo na tom tragu iz Društva arhitekata Zagreb (DAZ) poručuju da ''žele uvesti struku i javnost u temu najavljene gradske investicije kako bi pravovremeno pokrenuli i svojim stručnim statusom moderirali transparentan i smislen dijalog svih dionika, te shodno tome podržali kulturu razumijevanja procesa koji vode kvalitetnijem razvoju Zagreba kao našeg grada''. Upravo u tu svrhu pozvali su kolege iz Društva arhitekata Beograda, Udruženja arhitekata Srbije te Instituta za arhitekturu i urbanizam Srbije kako bi u srijedu 20. ožujka u DAZ-u javno razgovarali o procesima koji su pokrenuti u Zagrebu te o rezultatima takvih procesa posljednjih četiri godine u Beogradu.
