Sergej Ivanović, sin nekoć uspješnog biznismena, vlasnika trgovačkog lanca Slavija, pokojnog Petra Ivanovića, otkrio je Nacionalu nešto više detalja o posljednjem danu života Milana Bandića. Osim toga što je sad već bivšem gradonačelniku pozlilo u njegovoj kući, Ivanović otkriva kako su tog dana između 12 i 15 sati bili na ručku sa šeikom Muhammedom Alabbarom, milijarderom čija je tvrtka trebala graditi kontroverzni zagrebački Manhattan.
"To nije bio poslovni, već prijateljski sastanak. Alabbar i ja sletjeli smo iz jedne susjedne zemlje, ja sam iskoristio priliku i nazvao gradonačelnika da popijemo kavu. Nismo razgovarali o nastavku projekta Zagreb na Savi, već smo razgovarali neobavezno", rekao je Nacionalu Ivanović.
Govorio je i o drugim nepoznatim i kontroverznim detaljima iz posljednjih sati Bandićeva života, no i ovo je samo po sebi bilo dovoljno kontroverzno. Naime, Ivanović je u slovenskim medijima poznat kao Alabbarov savjetnik za izgradnju poslovnog centra u Ljubljani. Upoznat je i s detaljima šeikova projekta Beograd na vodi, a kada je Bandić 2019. potpisao Memorandum o gradnji s Arapima, na vidjelo su izašle sumnjive i netransparentne kombinacije.
Zagrebačka priča
Grad je, prema tom dokumentu, namjeravao investitorima, Alabbarovoj tvrtci Eagle Hills, prepustiti vlasništvo na 1,1 milijun kvadrata Zagrebačkog velesajma, Hipodroma i igrališta NK Lokomotiva. Uložio bi i ogromna sredstva u izgradnju sve infrastrukture, a zauzvrat bi dobio tridesetak posto udjela budućeg poslovno-stambenog kompleksa. Da stvar bude još kontroverznija, Arapi su namjeravali podići kredit s hipotekom na tom zemljištu, pa bi u slučaju propasti projekta, Grad morao otplatiti sve. Srećom, urbanistički plan koji je to trebao omogućiti nije prošao na Gradskoj skupštini, jer se čak niti Bandićev koalicijski partner HDZ nije u to "štel mešati".
Čim se počelo pričati o zagrebačkom Manhattanu, mnogima je na pamet pao Beograd na vodi. Kad je Memorandum javno objavljen, postalo je jasno kako su dodirne točke ta dva projekta mnogobrojne. Osim što iza njih stoji isti čovjek, s istom tvrtkom, postalo je jasno da se Bandić povodio logikom Aleksandra Vučića koji je Arapima dao najvrjednija zemljišta u Beogradu, a da pritom oni ne ulože ništa. Naime, u Memorandumu je, između ostalog stajalo, kako će Grad Zagreb “o svom trošku” osigurati vlasnički list s upisnim pravom na ime Ciljnog društva, definirati prostorno-planske preduvjete, osigurati “preduvjete za ishođenje potrebnih akata kojima se omogućava razvoj projekta”, pa čak i da “Eagle Hills sukladno posebnim propisima može prema potrebi inicirati promjenu Glavnog plana”.
Srbijanska priča
Iako je Bandić prijetio rušenjem Vlade zbog ovog projekta, nije mu prošlo. Stvari su postale preočite. Naime, Alabbarov projekt u Srbiji je u jednom trenutku poprilično zapeo. Vučić je prije dvije godine postao ozbiljno zabrinut da bi se priča koju je nazvao "novim rođenjem Srbije", mogla razviti u nečuveni fijasko i prevaru, koju su predviđali srbijanski mediji koji nisu bili pod njegovom kontrolom. Vučić je pozvao Alabbara u Beograd i prisilio ga da mu obeća "bržu realizaciju svih faza te investicije".
A investicija je, otkrili su beogradski aktivisti i neovisni mediji, bila ovjenčana ugovorom, po kojem su Arapi trebali uložiti 150 milijuna eura, Srbija je dala zemljišta na kojeg su mogli podići kredit u istoj vrijednosti, ali je bila dužna osigurati i ostatak novca od 3,5 milijarde eura. Arapi bi tim ugovorom postali 68-postotni vlasnici svega, a srbijanska bi Vlada dobila ostatak. Zvuči poznato?
Indijska priča
Srbijanski su mediji, prenosi 24sata, otkrili kako se iza Alabbarova navodnog bogatstva od 6,5 milijardi dolara, kojem se Bandić divio po povratku iz Dubaija, krije tvrtka Emaar Properties, koja je zapravo u većinskom vlasništvu emira od Dubaija. Svoj prvi veći posao, ali i muljažu, imali su u indijskom gradu Mohali, gdje su s lokalnim vlastima potpisali sumnjive ugovore o gradnji 1670 vila. No, kako bi namaknuli novac za svoju investiciju, rasprodali su 560 objekata koje im uopće ne pripadaju. Tako su kupci ostali kratkih rukava, jer nisu mogli ući u "svoje" vile, jer su one pripadale trećim osobama, iako su vlasti uvjeravale da su papiri čisti. Zvuči poznato?
Još veći skandal u istoj zemlji Emaar Properties imao je 2010. kad se ispostavilo da sportsko selo, predviđeno za boravak sportaša na Sportskim igrama zemalja Commonwealtha - uopće nije dovršeno. Dio nacionalnih momčadi je morao boraviti u hotelima. Zbog tog je projekta Indija 2011. podigla tužbu protiv Emaara MGF i još dviju tvrtki povezanih s Alabbarom. Teretili su ih za organizirani kriminal, zavjeru, prevare...
Istragom je otkriveno kako su projekt trebale zajedno graditi Emaar i državna tvrtka APIIC, no kasnijim memorandumima na ugovor Emaar je radove prebacio na tri druge tvrtke, a prodaju na tvrtku Stylish Homes. No, oni su utvrdili cijenu po kvadratu koja je bila znatno ispod tržišne, odnosno, u nekim je situacijama iznosila svega 10 posto od tržišne cijene. Svu zaradu od prodaje je preuzeo Stylish Homes, a iako je imao pravo na postotak, državni APIIC je dobio frišku figu. Navodna šteta na tom je projektu iznosila oko 11 milijuna eura.
Pakistanska i američka priča
Alabbar i njegove tvrtke nisu se proslavile ni u Pakistanu. Tamo je šeik u kolovozu 2008. pokrenuo projekt naselja Crescent Bay, odnosno dio investicija vrijednih više milijardi dolara. Naselje nikad nije izgrađeno, a 300 lokalnih ulagača tužilo je Alabbarovu tvrtku radi povrata novca, kamata i 10-postotne naknade zbog izgubljene dobiti. Ukupni odštetni zahtjev iznosio je 15,2 milijuna dolara.
Tvrtke osnovane kapitalom dubajskog emira Muhammeda bin Rashida al Maktouma dane na upravljanje Muhammedu Alabbaru imale su skandal čak i u Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, ondje je Emaar u lipnju 2006. za 1,05 milijardi dolara kupio drugu najveću privatnu građevinsku tvrtku, John Laing Homes. Iako se vrijednost u sljedećih pet godina trebala udeseterostručiti, dogodilo se to da je 2009. John Laing Homes sudu u Delavareu podnio zahtjev za pokretanjem postupka sprječavanja bankrota, što je slično našem predstečajnom postupku. U zahtjevu su navedeni gubici između pola i jedne milijarde dolara, a problemi su počeli i prije financijske krize, koja je taman otpočela u vrijeme kraha kompanije.
Nikad ne troši svoj novac
Ispostavilo se da Arapi nisu mislili ozbiljno ulagati u tvrtku, već da su je koristili kao paravan za ulazak na američko tržište. Njihov modus operandi je da se ne razbacuju vlastitim novcem, već da ga pribavljaju od lokalnih suinvestitora i kupaca koji sve plaćaju unaprijed. Na takvim mutnim poslovima funkcionira Emaar Properties, ali i burza u Dubaiju. Naime, na kocki je kapital, ali i poslovni ugled emira Al Maktouma. Ekonomska logika je jasna, ako vrijednost dionica Emaara raste, raste i emirov ugled. Osim toga, da bi privukao nove investitore i vratio uloženo, Emaar stalno mora imati privid gradnje velikih projekata.
Tu ulogu preuzima Alabbar, koji za sebe priča kako je sin pomorca i kako je svojim radom i znanjem od najsiromašnijeg dječaka u razredu postao multimilijarder i osnivač najveće agencije za nekretnine na svijetu, Emaar Propertiesa. Ne može se reći da su svi njegovi projekti na tragu onih u Zagrebu, Beogradu Indiji ili Americi. Kod kuće je, dapače, vrlo uspješan. Naime, on je investirao oko 36 milijuna eura u Dubai Marinu, a kasnije je uložio i u razvoj Dubai Centra, koji se sastoji od Dubai Malla, kroz koji godišnje prođe 65 milijuna posjetitelja, ali i najvećeg nebodera na svijetu - Burj Khalife.
Njegove tvrtke se i dalje bave gradnjom, a trenutno posluju u 14 zemalja svijeta. Vlasnik je i velikog broja rudnika u Africi. On je sam, u razgovoru za Forbes pojasnio svoju poslovnu filozofiju.
"Osobno, uvijek želim raditi najveći i najviši neboder, ali želim i maksimalno zaraditi. Ako to ne uspijem, gubim poslove. No ako bi netko htio sagraditi veću i višu zgradu od Burj Khalife, poslat ću mu svoj tim ljudi da mu pomognu kako bi izbjegli pogreške s kojima smo se mi morali boriti. To se dogodilo s pripremama za gradnju kraljevskog tornja u Saudijskoj Arabiji. Moj tim je otišao tamo i dovršio dizajn. Podijelili smo naše iskustvo i rekli im gdje smo griješili. Ako netko želi sagraditi nešto veće od mene, slavit ću njegov uspjeh, jer samo to će me natjerati da smislim nešto još veće i tako se nastavim zabavljati", rekao je Alabbar.
Kritičari njegova rada će reći kako je premisa puno jednostavnija - nikad ne troši svoj novac.
