Tražitelji azila mogu se probuditi kad god hoće, jer prihvatilišta u hrvatskoj nisu zatvori i oni se mogu svaki dan primjerice ići prošetati do grada, ali često se nakon šetnje nikad ne vrate.
U posljednje četiri godine 3633 osobe zatražilo je azil u Hrvatskoj, a dobilo ga je tek njih 152. 2650 je jednostavno odšetalo u nepoznato prije kraja postupka.
"Svojevoljno da, probali su, a sad ne znamo gdje su oni, pretpostavka je da su prešli negdje granicu. Nekad dođu i jave se, a nekad samo odu", kazala je voditeljica prihvatilišta za tražitelje azila Snježana Stanić.
Svi stranci koji ulaze u Hrvatsku i traže azil moraju ovdje dati otiske prstiju te se onda uspređuju s drugim podacima kako bi se vidjelo je li već negdje drugdje tražio azil, ako je onda je ta država nadležna za njega, potom on sjeda ovdje i vodi se taj preliminarni razgovor.
Kakav je prošao i Prince. Prijatelj mu je u Nigeriji nabavio diplomatsku putovnicu. S njom je pobjegao u Europu, gdje je prošao nekoliko država prije nego što je zatražio azil u Hrvatskoj. Homoseksualac je, što je, samo po sebi, u njegovoj državi kažnjivo s drastičnom kaznom.
"Ne želim se vratiti u Nigeriju, ako se vratim, bolje bi mi bilo da sam mrtav jer tamo me čeka 14 godina zatvora, to nije 14 dana, nego 14 godina, onda bi opet morao pobjeći", izjavio je Prince Ebuku.
Dok čeka ostat će smješten ovdje u hotelu Porin u Zagrebačkom naselju Dugave gdje je ako Vlada tako odluči, moguće smjestiti još 530 osoba. U drugom hrvatskom prihvatilištu u Kutini, trenutno su smještene najranjivije skupine, poput majki s djecom. Ovdje ima još 80 slobodnih kreveta. Hoće li sva ta mjesta popuniti migranti iz najnovijeg vala sa sredozemlja, još nitko ne želi nagađati.
"Sigurno nećemo primati ljude bez da ih imamo gdje smjestiti, ali kao što sam i rekla, sve je to još prijedlog a ne odluka", poručuje ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.
Dođe li do pozitivne odluke birokracija će morati promijeniti niz zakona jer oni ternutno ne predviđaju prihvat izbjeglica iz drugih izbjegličkih kampova.