Hrvatska flora iznimno je bogata i broji oko 4.520 vrsta, a svjedoci smo da se sade i neke vrste koje nisu autohtone. Nisu rijetki oni koji se pitaju je li to problematično i može li i koliko biti opasno – u smislu da je riječ o invazivnim vrstama koje će možda lijepo izgledati i netko će na njima zarađivati, ali dugoročno one donose štetu.
Primjerice, kad je riječ o požarima u Dalmaciji, gotovo je neizostavno problematiziranje sadnje alepskog bora, a na tom tragu neki upozoravaju da je vrlo problematična i sadnja eukaliptusa na hrvatskim otocima.
Naime, eukaliptus je stablo koje treba puno vode, a lišće i
plodovi su puni ulja i on gori kao kanta benzina što se pokazalo
u katastrofalnim požarima u Portugalu prepunom plantaža
eukaliptusa, invazivne vrste uvezene z Australije.
'Šuma ubojica'
Iako je u Portugalu najčešće stablo primorski bor, koji također
dobro gori, sredinom 19. stoljeća posađena su prva stabla
brzorastućeg eukaliptusa iz Australije kako bi se zaustavilo
erozija tla nakon sječe autohtonih šuma i danas je čak četvrtina
šumske površine u toj zemlji pokrivena stablom eukaliptusa koje
koristi tamošnja industrija papira.
Požari u toj zemlji koji su odnijeli i velik broj ljudskih života osvijestili su dio javnosti o težini problema klimatske apokalipse spojene s ekonomskim interesima te okolišnom i društvenom degradacijom, kako je upozoravao Halter te je veteran političara socijalista Vital Moreira poručio: "Nije dovoljno plakati za mrtvima… jednom i zauvijek moramo se pozabaviti ovim buretom baruta koje predstavlja šuma za koju smo se odlučili. Moramo priznati da smo stvorili 'šumu ubojicu'."
Eukaliptus (Pixabay)
S druge strane, alepski bor autohtona je vrsta južnog Jadrana, no radi estetskih razloga umjetno je sađena i na sjevernom dijelu, a kasnije i u sklopu pošumljavanja nakon požara jer nema nikakvih zahtjeva prema tlu. Njegova je zadaća da odradi pionirski posao jer sprečava daljnju eroziju tla te stvara klimatogenu vegetaciju. No, problem na takvim pošumljenim površinama su česti požari zbog velike količine lako zapaljive smole koju taj bor sadrži pa je došao na iznimno loš glas.
Međutim, ne smije se iz vida ispustiti činjenicu da je za veliku većinu požara kriv čovjek te da bi kada je riječ o sadnji - trebalo težiti mješovitim šumama koje su uvijek otpornije i poželjnije nego samo jedna vrsta.
Floru, podsjetimo, čine zavičajne (autohtone) biljke koje su prisutne na ovom području bez posredovanja čovjeka, i strane (alohtone) biljke koje su unesene na područje gdje prirodno prije nisu bile prisutne. Kao najvrijednije svojte smatramo samonikle (autohtone) biljke hrvatske flore, u kojoj se nalaze i mnoge endemične, ugrožene i zaštićene svojte.
''Prilikom planiranja sadnje uvijek je uputnije birati zavičajne vrste i to vrste iz područja u kojem se provodi sadnja. Naime, Hrvatska se prostire na području tri biogeografske regije (mediteranska, alpinska i kontinentalna) od kojih svaka ima svoje klimatske, geološke, topografske i vegetacijske karakteristike, a svaka zavičajna vrsta najbolje je prilagođena području u kojem se razvila i živi'', istaknuli su za Vijesti.hr iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike.
U prirodi Hrvatske već je prisutan velik broj invazivnih stranih vrsta
Strane vrste prirodno ne obitavaju na određenom području već u njega dospijevaju posredstvom čovjeka namjernim ili nenamjernim unosom. Ako negativno utječu na bioraznolikost i povezane usluge ekosustava na području u koje su unesene, tada se smatraju invazivnima.
Alepski bor (Pixabay)
Nažalost, u prirodi Hrvatske je već prisutan velik broj invazivnih stranih vrsta: ''Osim onih unesenih nenamjerno, tu su i one koje su u prošlosti namjerno sađene ili su u prirodu pobjegle iz ograđenih prostora poput botaničkih vrtova. Jedna od takvih vrsta je i pajasen (Ailanthus altissima (Mill.) Swingle). Njega bismo istaknuli kao drvenastu vrstu koja je trenutno široko rasprostranjena na području Hrvatske i ima izrazito štetan učinak na bioraznolikost i povezane usluge ekosustava, zdravlje ljudi i gospodarstvo, a ove je godine uvršten na 'Unijin popis' odnosno na popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u EU''.
Pajasen je zbog specifične biologije izuzetno teško iskorijeniti, a problem dodatno pogoršava činjenica da velik broj hrvatskih građana i građanki nije svjestan štetnih učinaka ove vrste i zahtjevnosti njezinog uklanjanja te se pajasen u pojedinim dijelovima Hrvatske i dalje nezakonito prodaje i sadi kao ukrasna biljka čime se pospješuje njegovo širenje. ''Ukoliko se ne poduzmu učinkovite mjere ograničavanja njegovog širenja i uklanjanja, dinamika kojom se trenutno širi i zauzima staništa, osobito uz obalu, mogla bi u budućnosti dovesti do sasvim drugačijeg izgleda jadranske obale'', upozorava Ministarstvo.
''Postoji čitav niz pravila, protokola i zakona EU kojima se
reguliraju invazivne vrste. Ta pravila Botanički vrt
Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
slijedi jer smo član Europskog konzorcija botaničkih vrtova i
slijedimo iste prakse. U tom smislu smo uklonili određene biljke
koje su dospjele na 'crnu listu', a mi smo ih imali u našim
zbirkama'', , kazao je za Vijesti.hr zamjenik voditeljice
Botaničkog vrta i stručni savjetnik Vanja
Stamenković.
Botanički vrt je prema web stranici TripExpert.com proglašen jednom od najljepših atrakcija u Zagrebu.
Botanički vrt u Zagrebu (Sanjin Strukic/PIXSELL)
''Prema Zakonu o sprječavanju unošenja i širenja stranih te invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima svaka pravna i fizička osoba koja namjerava uvesti, staviti na tržište ili uvesti u prirodu neku stranu vrstu, dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, a u istom Zakonu propisan je i način postupanja s invazivnim vrstama, dopuštene radnje i kazne za nepropisno postupanje.
Crna i bijela lista biljaka
U Hrvatskoj postoje službene liste invazivnih biljaka koje su usklađene s EU listama. Crna lista je popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Republici Hrvatskoj, a bijela lista je popis stranih vrsta čije stavljanje na tržište i/ili uzgoj u kontroliranim uvjetima i/ili uvođenje u prirodu ne predstavlja ekološki rizik te je moguće uz ishodovanje dozvole. Popis vrsta koje izazivaju zabrinutost u EU i Hrvatskoj se kontinuirano mijenja i ažurira i dostupan je na stranicama Ministarstva zaštite okoliša i energetike.
Populacije invazivnih stranih vrsta koje su u prošlosti dospjele u prirodu potrebno je kontrolirati, spriječiti njihovo širenje ili, ako je moguće, u potpunosti iskorijeniti, što često zahtijeva značajne resurse u pogledu ljudstva, vremena i financija. Da se navedeni scenarij ne bi ponavljao u budućnosti, izuzetno je važno spriječiti uvođenje potencijalno invazivnih stranih vrsta u prirodu, odnosno prije uvođenja strane vrste u prirodu potrebno je procijeniti ekološki rizik te vrste i po potrebi provesti detaljniju znanstveno-stručnu analizu – procjenu rizika invazivnosti. Navedene analize provodi Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva zaštite okoliša i energetike.
''Kontrolu vezanu uz invazivne vrste rade ovlašteni carinski službenici, granični veterinarski inspektori ili fitosanitarni inspektori i inspektori zaštite prirode. Carinske kontrole trebaju kontrolirati uvoz, vrtni centri se educirati, a savjesni građani ne bi trebali kupovati sadni materijal putem javnih oglasnika. U slučaju nedoumica svatko se može obratiti Ministarstvu zaštite okoliša i energetike. Postoje i alternativni načini ograničavanja širenja neželjenih biljaka, npr. prodaja i plasman sterilnih jedinki (paulovnija) no uvijek uz kontrolu nadležnih tijela. Osim toga postoji niz akcija organizirane sadnje biljaka - inicijativa pčelara za sadnju medonosnih biljaka i slično u kojima bi dobro došla edukacija o invazivnim i ostalim biljkama'', objasnila je za Vijesti.hr voditeljica Centra za invazivne vrste (CIV) Instituta za poljoprivredu i turizam Barbara Sladonja.
korist od šuma
(Pixabay)
I invazivne vrste često imaju pozitivnu stranu
''Mnoge strane vrste ne predstavljaju opasnost za bioraznolikost, no budući da je teško predvidjeti kako će se pojedina vrsta ponašati na novom području i hoće li pokazati invazivna svojstva, potreban je oprez. Invazivna svojstva očituju se u intenzivnom razmnožavanju, brzom rastu, sposobnosti brzog širenja, toleranciji na različite okolišne uvjete i slično. Zbog navedenih svojstava invazivne strane vrste štetno utječu na zavičajne vrste izravno ih potiskujući, mijenjajući stanišne uvjete koji postaju nepogodni za zavičajne vrste i slično'', napominju iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike.
S obzirom na to da negativan utjecaj pojedine strane vrste u novom području ne mora biti vidljiv odmah i da je ponekad potrebno duže vremensko razdoblje da bi se ispoljila njezina invazivnost, prije uvođenja strane vrste u prirodu potrebno je proučiti dostupnu literaturu o njezinoj biologiji i ekologiji, ali i o zabilježenim slučajevima invazivnosti u svijetu te procijeniti ekološki rizik uvođenja vrste u prirodu. Spomenutu analizu provodi Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, temeljem zahtjeva fizičke ili pravne osobe koja namjerava uvoditi stranu vrstu u prirodu.
Primjerice, ranije spomenuti alepski bor i eukaliptus spadaju u strane vrste, no nisu na listi invazivnih vrsta. Međutim, niz je primjera invazivnih vrsta koje se često sadi u Hrvatskoj, a to su:
• Ljetni jorgovan (Buddleja davidii Franch.)
• Pustenasta paulovnija (Paulownia tomentosa Steud.)
• Petolisna lozica (Parthenocissus quinquefolia L.)
• Karpobrot (Carpobrotus acinaciformis L. Bolus)
• Čičoka (Helianthus tuberosus L.)
• Negundovac (Acer negundo L.)
• Bagrem (Robinia pseudoacacia L.)
• Indijska smokva (Opuntia sp.)
• Cigansko perje (Asclepias syriaca L.)
• Japanski dud (Broussonetia papyrifera L. Vent.)
• Pampas trava (Cortaderia selloana Schult. & Schult.f. Asch. & Graebn.)
• Kelreuterija (Koelreuteria paniculata Laxm.).
''Što se tiče stranih vrsta, njih je do sad registrirano oko 600 stranih, no nema sumnje da je njihov broj i puno veći'', napominje Sladonja i dodaje da se velik broj stranih vrsta dobro uklopio u naše biljne zajednice te ne predstavlja nikakvu prijetnju bioraznolikosti ili drugim uslugama ekosustava: ''Za razliku od dobro naturaliziranih biljaka, vrste koje imaju negativne učinke na ekološki sustav, bioraznolikost i/ili čine ekonomske štete čovjeku smatramo invazivnima. Potrebno je naglasiti da i invazivne vrste često imaju i svoju pozitivnu stranu te pružaju određene usluge ekosustava poput ljekovitosti, proizvodnje hrane i uloge u oprašivanju biljaka te proizvodnji meda, papira, biogoriva …''.
Sama problematike invazivaca jako je široka tema i podložna debati, istaknuo je Stamenković i napomenuo: ''Budući da se klima mijenja, gubimo polako neke stare biljke i moguće je da ćemo kroz pedesetak godina umjesto hrastova i javora u Zagrebu saditi palme, a već smo počeli''.
