Alex Kapranos i ekipa prilično su zabrinuli obožavatelje
najavama o plesnom i sintesajzerima vođenom albumu, no
već nakon prvih taktova
"Ulyssesa" postaje očito da za to nije bilo razloga.
Franz Ferdinand poslije debija i "You Could Have It So Much Better" više nisu imali kamo i na svojoj trećoj ploči jednostavno su morali napraviti odmak od plesnog post-punka klasične gitara/bas/bubanj formacije. Za neke radikalnije stvari ipak nije bilo hrabrosti pa su promjene na "Tonightu" u konačnici ispale tek dekorativne naravi. Škotski kvartet i dalje s nevjerojatnom lakoćom isporučuje neodoljive melodije, a poigravanja beatovima i klavijaturama učinila su pjesme "Send Him Away", "Turn It On" i "Twilight Omens" najkomercijalnijim trenucima dosadašnje karijere.
Eksperimente o kojima se toliko pričalo posljednjih mjeseci pronalazimo u drugom dijelu albuma, prvenstveno u "Lucid Dreams", sedam minuta dugom pokušaju da psihodeliji pronađu mjesto na plesnom podiju te čudnoj baladi "Katherine Kiss Me" koju kao da je obuzeo duh pokojnog Syda Barretta.
Kad sve zbrojimo, "Tonight" nije revolucionarno izdanje,
već samo početak glazbenog "faceliftinga" koji će svoj
završni oblik dobiti na nekom od sljedećih albuma.