Iz sadašnje perspektive jasno je da je 7. listopada 1991. bio savršen dan za očekivati nešto poput raketiranja Banskih dvora borbenim avionima JNA. Ali, u to vrijeme...
U to vrijeme Vesna Škare Ožbolt bila je 30-godišnja voditeljica odnosa s javnosti Ureda predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana. Točno 30 godina poslije objavila je na društvenim mrežama priču u anegdotalnom stilu o tome kakvim su ludim čudom preživjeli taj dan oni koji su bili na sastanku Tuđmana, Ante Markovića i Stipe Mesića.
Prvo, sad je jasno da je tog dana doista trebalo računati na mogućnost da avioni JNA MiG-29 ispale, primjerice, šest raketa na Banske dvore:
"Na taj dan 7. listopada 1991. godine isticao je tromjesečni moratorij na Deklaraciju o suverenosti i samostalnosti Hrvatske dogovoren na Brijunima. Hrvatska je nakon isteka moratorija trebala izaći iz Jugoslavije."
To se jedne strane, a druge strane činjenica da su se na jednom mjestu našli Marković kao predsjednik savezne vlade SFR Jugoslavije, Mesić kao predsjednik SFR Jugoslavije i Tuđman kao predsjednik Republike Hrvatske, pa stoga Škare Ožbolt piše:
"Meni je prošlo kroz glavu da ovdje sjede tri najvažnija čovjeka koja vode Jugoslaviju i Hrvatsku i da su sva tri Hrvata. Marković je upravljao saveznom vladom, Mesić Jugoslavijom , a Tuđman Hrvatskom. No, nije samo meni ta činjenica pala na pamet…"
Još jedna stvar mogla je totalno ići na ruku nekome tko bi s resursima jedne od najvećih vojnih sila Europe išao počiniti takav atentat na trojicu državnika.
"Tuđman je bio rob protokola. Točno se znalo u svakoj minuti što radi. Ručak bi svaki dan počeo točno u 13:30 sati, a točno u 15.00 sati bi bio u svojoj maloj sobici za odmor i slušao vijesti na HR1", napisala je Škare Ožbolt.
Međutim:
"Taj dan Tuđman je produžio s ručkom i iznenada odlučio da neće kavu popiti za stolom već je pozvao Mesića i Markovića da popiju kavu u njegov kabinet, jer da im ima još nešto važno za reći. Zašto je to napravio nikada nećemo saznati, možda smo mu mi za stolom išli na živce jer smo pričali glasno, sjećam se da me je par puta poprijeko pogledao jer sam nešto glasnije komentirala. Tko zna."
Njih trojica su, naime, sjedili na vrhu dugačkog stola i skoro pa se došaptavali koliko su tiho razgovarali. S druge strane stola sjedila je ona sa suradnicima, s Tuđmanovim savjetnicima, dogovarala sve i svašta, jer ju je čekalo, napisala je, 15 razgovora za strane medije i naravno da se pričalo.
Tuđman ju je, zbog buke koju su stvarali, znao mrko pogledati. Nije mu bilo drago, najblaže rečeno, što tamo brbljaju, preglasno kako je smatrao da je pristojno. E sad, je li baš to bilo presudno da naglo prekine s ručkom s Markovićem i Mesićem...
To bismo mogli doznati, vjerojatno, samo ako bi o tome što imao za reći Mesić, danas jedini još živ od trojice koja su tada predsjedala vrhovnim državnim tijelima Jugoslavije i Hrvatske.
JNA je tih dana sve snažnije napadala ciljeve po Hrvatskoj, tako i Zagreb. Dan ranije raketirala je radiotelevizijski odašiljač na Sljemenu, a 7. listopada, kako je isticao moratorij na konačni izlazak Republike Hrvatske iz jugoslavenske federacije, što je Hrvatska izglasala tri mjeseca ranije, ova trojica razgovarala su što i kako dalje.
Ta trojica odlučila su (od)ustati od ručka zbog razgovora ostalih što im je smetalo.
"Otpratili smo ih do Tuđmanovog kabineta, a Mario Nobilo i ja nastavili smo do naše zajedničke tajnice. I dok sam slušala kako nam tajnica Nada govori tko nas je sve zvao u međuvremenu se začuo sve jači zvuk kao kad mlazni avion polijeće i nakon toga snažna eksplozija…. i ja sam završila zabijena u prostoru između dvostrukih vrata. Sve je bilo puno dima", piše Škare Ožbolt:
"Čula sam predsjednika (RH) kako dolazi i pita je li sve uredu. Krenuli smo prema skloništu Banskih dvora. Tamo je začudo radio televizor i radila je jedina telefonska linija. Tuđmanu je Zdravka spajala H. D. Genschera, Van den Brooka… Linije su se odmah uspostavljale, a on je vrlo kratko njima govorio na engleskom napadnuti smo, učinite nešto, zaustavite napad."
"Na televiziji je pisalo Opća opasnost, Zračna opasnost, velika grupa aviona iz Udbine poletjela je prema Zagrebu. Pomislila sam, ovo je kraj, sve će nas pobiti. Međutim, dogodilo se čudo. Nakon dvadesetak minuta bila je nova obavijest na TV grupa aviona vraća se prema Udbini", piše 30 godina poslije:
"Netko je zaustavio zračni napad."
Tko je bio taj tko je zaustavio napad, ona ili ne zna ili ne otkriva. Kako god:
"Tri predsjednika, tri ključna Hrvata na jednom mjestu. Bila je to jedinstvena prilika koju JNA nije uspjela realizirati."
"Vratila sam se do svoje sobe. Bila je potpuno demolirana. Veliki komadi stakla bili su zabijeni u moj stol i stolicu. Da nije bilo Tuđmanovog kršenja protokola i produženog ručka, ja bih u 15:05 sati kada je udarila raketa u Banske dvore, bila na svom mjestu za stolom i slušala vijesti i bila sasječena od prozorskog stakla iza svojih leđa. Eto, zato se i dan danas, puno bolje osjećam kada imam zid iza leđa", napisala je Vesna Škare Ožbolt uz smajli na kraju.
