Predvodnik je čuvene nizozemske nogometne generacije koja je prozvana inovatorima 'totalnog nogometa'. U tu izvedenicu spadaju trenerske zamisli po kojima je svaki igrač sposoban igrati na svakoj poziciji.
Sjajio je u Ajaxu s kojim je osvojio pregršt nizozemskih prvenstava, ali i tri naslova Kupa prvaka. Nizozemsku nogometnu reprezentaciju vodio je do finala svjetske smotre u Njemačkoj 1974. godine, nastupao je za Barcelonu gdje je postao i ljubimac Katalonaca. Danas je uspješan trener, zapravo menedžer katalonske reprezentacije koja igra samo prijateljske utakmice, a kao trener se promovirao vodeći Barcelonu u kojoj je i danas - nedodirljiva veličina.
Kod nas u Hrvatskoj oni mlađi često znaju pročitati da je Luka Modrić navlas fizionomijom i načinom igre sličan Johanu Cruyffu. Sličnosti ima, bilo bi nepravedno reći da nema, no koliko god Modrić danas bio sjajan nogometaš, svjetlosnim godinama udaljen je od Cruyffove karizme, uspjeha i popularnosti. Nadamo da, pak, da bi Modrić, jer riječ je o još uvijek mladom igraču, mogao barem nešto slično u karijeri napraviti poput Cruyffa.
O kompletnosti Cruyffove igračke pojave svjedoče i stare snimke vezane uz ovaj tekst. Cruyff je bio igrač koji je sam rješavao utakmice, razigravao neraspoložene igrače, a riječima bi nerijetko i sam raspoređivao suigrače, kako bi znao gdje se tko nalazi kad napravi prodor i bude prisiljen na asistenciju. Jer, kad se proslavio - Cruyffa su čuvala i po dva, tri igrača, pa je onda uživao u asistencijama.
Nogomet je počeo trenirati u Ajaxu s deset godina, iako mršav i neugledan, brzinom i prodorima opčinjavao je trenere mlađih kategorija. Debitirao je u prvoj momčadi sa 17 godina, dočim je tri godine prije, kad je imao 14, već imao prvi potpisan predugovor s Ajaxom.
U počast tom trenutku Cruyff je u dobrom dijelu u karijere nosio broj 14, baš kao što ga nosi i naš Modrić u Tottenhamu.
Naslov najboljeg europskog nogometaša 1971. godine nije ga nimalo opustio, igrao je sve bolje, pa je nizozemska reprezentacija postala svjetski hit, baš kao i njegov Ajax.
Njegova klupska karijera nastavljena je u Barceloni gdje je očarao navijače, a on je iz poštovanja prema katalonskoj sredini koja ga je slavila svom sinu nadjenuo katalonsko ime – Jordi. Jordi Cruyff je također postao nogometaš, igrao je od Barcelona do Manchester Uniteda, no ozljede su ga satrale, a igračku karijeru produživao je liječenjima kod našeg pulskog somatopeda Stanislava Pehareca.
Cruyff nije otišao na svjetsku smotru u Argentinu 1978. godine, mnogi još ne znaju razlog, tvrdi se da se nije slagao s režimom predsjednika Videle, ali i da nije želio napustiti obitelj na nekoliko mjeseci, jer se bojao - raspada braka.
Uglavnom, nakon Barcelone igrao je u SAD, u LA Aztecima, pa se vratio u Nizozemsku, oblačio je dres AZ 67, pa svog Ajaxa, karijeru je završio 1984. godine u konkurentskom klubu Feyenoordu.
Kao trener je također bio uspješan, potvrdivši svoju vezu s Barcelonom koju je, kako su pisali katalonski mediji, "bolje nego što je igrao za Barcu".
Danas je tek počasni menedžer katalonske reprezentacije koja nije članica UEFA-e i FIFA-e i kako sam kaže, taj ga posao i zadovoljava i ispunjava.
O Cruyffu se može razglabati, pisati danima, no pravi dimenziju ovog nogometaša treba gledati u podastrim nam povijesnim snimkama.
I zaista, te su nam još jednom potvrdile da je Cruyff uz bok i Maradoni i Peleu!