Svi smo ranjivi i svakoga mogu stići nedaće, što pokazuje primjer poplavom uništene škole u Gunji, čiji su učenici nekada sudjelovali u kampanji pomoći hrvatske djece vršnjacima u afričkim zemljama pod nazivom Škole za Afriku, a sada i sami trebaju pomoć, upozorava voditeljica hrvatskog Ureda UNICEF-a Valentina Otmačić.
U vrijeme ekonomske krize, ratova ili prirodnih katastrofa, kao što je slučaj s nedavnim poplavama u Hrvatskoj, mnoge međunarodne humanitarne organizacije postaju vidljivije javnosti, među njima i UNICEF, čiji je hrvatski ured, uz svoje redovite aktivnosti i kampanje, odmah priskočio u pomoć djeci s poplavljenih područja.
"Djeca moraju imati prostor da ponovo postanu djeca, a ne da gledaju svoje roditelje koji su istraumatizirani nesrećom koja ih je pogodila, koji se bore za svakodnevnicom i žive u neizvjesnosti", rekla je Otmačić.
Djeca u najranijoj dobi moraju dobiti svu podršku
Govoreći o radu UNICEF-a u Hrvatskoj, na čijem je čelu od siječnja ove godine, napomenula je kako su trenutno na polovici petogodišnjeg mandata. Provodimo brojne programe, a objedinjuje ih briga za najranjivije skupine djece, među kojima su djeca s poteškoćama u razvoju, siromašna djeca, djeca iz manjinskih obitelji, romska djeca...
Među prepoznatljivijim UNICEF-ovim kampanjama su Prve tri su najvažnije i Prve tri su sada najvažnije, koje se bave s djecom s poteškoćama u razvoju.
Nešto manje poznata kampanja je Rastimo zajedno, važna zato što je fokusirana na podršku roditeljstvu, istaknula je Otmačić ocjenivši da živimo u društvu gdje roditelji često nemaju potporu, pogotovo oni s djecom s poteškoćama u razvoju.
"Naše aktivnosti mijenjaju društvenu svijest. Kampanjama širimo svijest o tome da su prve tri godine u životu najvažnije i da dijete u tom razdoblju mora dobiti svu potrebnu pomoć i pažnju, ima pravo ići u vrtić, ima pravo dobiti dijagnozu ako je bolesno i sl.", ističe Otmačić.
Svako dijete treba obitelj naziv je kampanje za udomiteljstvo, što je daleko bolje rješenje od smještanja djece u institucije. Do sada se za udomiteljstvo javilo oko 400 obitelji, sada je proširujemo i na udomiteljstvo djece s poteškoćama u razvoju, kaže Otmačić.
U Hrvatskoj slavni ne posvajaju djecu iz siromašnih zemalja
Kada je riječ o napuštenoj djeci, UNICEF također smatra da je udomiteljstvo bolje od smještaja u institucije, a isto tako propagira stajalište da je međunarodno posvajanje tek krajnje rješenje za napuštenu djecu, odnosno da se posvajanje prvo mora obaviti u njihovim matičnim državama.
U Hrvatskoj nema primjera da slavne osobe posvajaju djecu iz siromašnih zemalja, kao što je to slučaj u SAD-u i bogatim europskim državama.
Hrvatsko zakonodavstvo je progresivno i propisuje da dijete ispod sedam godina ne bi trebalo smještati u institucije. Ali, naglašava Otmačić, praksa to ne slijedi i zato našim kampanjama nastojimo razviti svijest da je udomiteljstvo najbolje rješenje.
I u Hrvatskoj postoje UNICEF-ovi ambasadori koji promiču njegova načela i pomažu u kampanjama - to su glazbenici Maja Vučić i Zlatan Stipišić Gibonni, glumica Bojana Gregorić i bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić.
S obzirom da je Bilić već skoro dvije godine izvan Hrvatske, uključen je u rad UNICEF-ova ureda u Turskoj gdje trenutno živi i sudjeluje u kampanji za pomoć djeci ratom pogođene Sirije.
Hrvatski građani - čuvari djetinjstva najveći donatori
Govoreći o financiranju, Otmačić navodi da je hrvatski UNICEF posebno ponosan na "čuvare djetinjstva", odnosno na hrvatske građane koji svaki mjesec izdvajaju određeni iznos za pomoć djeci. To je i najveći iznos prihoda s kojim raspolažemo, a bez obzira na ekonomsku situaciju nije bitno smanjen u odnosu na ranija, bolja razdoblja, ističe Otmačić.
U Hrvatskoj je UNICEF prisutan od 1947., godinu dana nakon što je osnovan, a prva humanitarna pomoć bilo je mlijeko.
"Naši stariji aktivisti sjećaju se da su tada patronažnim sestrama osigurani bicikli kako bi lakše i brže obilazile potrebite, a mi im danas planiramo nabaviti laptope", kaže Otmačić.
Oko 183 miljuna djece u svijetu zbog gladi i neuhranjenosti ima manju tjelesnu težinu od normalne, a oko 93 milijuna ili jedno od dvadesetoro djece u dobi do 14 godina živi s nekim oblikom umjerene ili teže poteškoće u razvoju.
U Hrvatskoj je, po podacima Ministarstva socijalne politike i mladih, oko 5.000 djece s poteškoćama u razvoju, kojima treba pomoć i podrška, kao i njihovim roditeljima ili skrbnicima.
Iz studije Rani odgoj i obrazovanje u Europi, koju su početkom mjeseca objavili Eurostat i Eurydice, proizlazi da trećina djece u Hrvatskoj, ili njih gotovo 300.000, živi u riziku od siromaštva, te da smo europska zemlja u kojoj najmanje djece ide u vrtić.
