Kyiv Independent razgovarao je sa stanovnicima koji su još uvijek u gradu Energodaru pod ruskom okupacijom, kao i s onima koji su nedavno otišli, ali još uvijek imaju obitelj u gradu. Zbog njihove sigurnosti identitet sugovornika ostao je sakriven.
Kada su ruski vojnici početkom ožujka zauzeli Energodar, satelitski grad nuklearne elektrane Zaporižja, bio je to šok za Anastaziju, jednu od otprilike 50.000 stanovnika grada. "Bilo je užasno vidjeti ih na ulicama, ali prva dva mjeseca su se dobro ponašali", prisjetila se u razgovoru za Kyiv Independent u rujnu. Tada su počele masovne otmice i mučenja. "Muče i muškarce i žene", rekla je Anastazija. "Ispituju ih i tuku."
Anastazija, koja još živi u Energodaru, kaže da se grad pretvorio u pakao. Prijateljica je s radnicima nuklearki i aktivnim građanima koji su sudjelovali na skupovima protiv okupacije. Kaže da ljudi, koji se vraćaju iz ruskog zarobljeništva, "jedva mogu stajati". Neki se uopće ne vrate. "Oduzimanje zdravlja je minimalna kazna, oduzimanje života je maksimalna", rekla je Anastazija.
Otmice i mučenja gotovo onemogućuju zaposlenicima da ispravno rade u lokalnoj nuklearnoj elektrani – najvećoj u Europi – koja je bila glavna komponenta ruske nuklearne ucjene. Radnici u tvornici riskiraju svoje živote kako bi izbjegli nuklearnu katastrofu, ali ih ruske okupacijske trupe nastavljaju zlostavljati.
Otmice u zamjenu za novac
Energodar danas nalikuje gradu duhova, kažu stanovnici s kojima je razgovarao Kyiv Independent. Neki procjenjuju da je otprilike polovica od 50.000 stanovnika Energodara otišla nakon što je Rusija zauzela grad 4. ožujka. Preostali stanovnici odlaze u strahu od progona ruskih vojnika. Njihova najčešća praksa je otmica. "Mnogi ljudi jednostavno nestanu, a neki od njih su vraćeni za otkupninu", rekla je Anastazija, koja ostaje u Energodaru kako bi bila sa svojom obitelji koja ne može napustiti grad. Otkupnina može doseći otprilike 1350 američkih dolara.
Puno je to novca za Energodar, provincijski grad u kojem gotovo četvrtina stanovništva radi u nuklearnoj elektrani. Prije rata, prosječna plaća u regiji dosezala je 600 dolara mjesečno. Dakle, kada nekoga zadrže ruski vojnici, zajednica ulaže novac da plati otkupninu.
Anastasiji nije jasno zašto Rusi progone lokalno stanovništvo. Ona ne vidi obrazac u tome koga ciljaju. Njihov je "protokol", međutim, uvijek isti. "Dolaze noću, odvode ljude u podrume i uzimaju sve što žele iz stana, a zatim optužuju te ljude da surađuju sa SBU (ukrajinskom sigurnosnom službom)", rekla je. Oni koji rade u ili u blizini nuklearne elektrane često postaju žrtve mučenja i zlostavljanja ruskih vojnika. Rusi ih tjeraju da nastave raditi bez plaće, hrane ili spavanja, kaže Dmitro Orlov, gradonačelnik Energodara. Bio je prisiljen pobjeći iz grada. Sada odvode ljude direktno iz nuklearne elektrane, govore da ih je netko izdao i bacaju ih u podrume, rekao je.
'Našeg susjeda su odveli, nisu to ni pokušali sakriti'
Ne prežive svi rusko zlostavljanje. Andrij Hončaruk, ronilac u bazenu istrošenog goriva elektrane, pretučen je nasmrt 29. lipnja jer je odbio zaroniti u bazene kako bi provjerio "imaju li tamo ukrajinski partizani skriveno oružje". Preminuo je nakon što je tri dana bio u komi.
"To je jednostavno nezamislivo", rekao je Orlov o nasilju ruskih vojnika nad zaposlenicima nuklearne elektrane. Šef nuklearne elektrane Igor Murašov imao je više sreće. Njega su ruski vojnici oteli 30. rujna, ugurali u automobil usred bijela dana – a pustili su ga četiri dana kasnije. Andrij, vlasnik lokalne tvrtke, svjedočio je kako Rusi otimaju mještane početkom srpnja, neposredno prije nego što je on otišao.
"Našeg susjeda su odveli. Nisu to ni pokušali sakriti", rekao je. "A kad smo otišli, tri tjedna kasnije, još uvijek je bio negdje u podrumu." Andrijeva obitelj i prijatelji ostaju u gradu.
'Hvatali su ljude na ulici i tjerali ih da glasaju'
Anastazija je morala biti krajnje oprezna u komunikaciji s Kyiv Independentom. Prema njezinim riječima, ruski vojnici hodaju među mještanima odjeveni u civile kako bi ih špijunirali. "Hodaju maskirani gradom, slušaju što ljudi govore", rekla je te dodala da nikada ne nosi telefon sa sobom kad izlazi. "Ne daj Bože da ga uzmu provjeriti (što je na njemu)!"
Lažni referendumi koje je Rusija provela od 23. do 27. rujna na okupiranim ukrajinskim teritorijima dodatno su zagorčali život stanovnika, dodala je Anastazija. "Išli su od stana do stana, tjerali ljude da glasaju", rekla je. "Hvatali su ljude na ulici i dolazili ljudima na radna mjesta. Uperili su mitraljez u njih i pokazivali gdje treba staviti kvačicu."
Nuklearna elektrana u opasnosti
Prema Međunarodnoj agenciji Ujedinjenih naroda za atomsku energiju (IAEA), zloporabe i stres radnika nuklearnih elektrana koji iz njih proizlaze povećavaju rizik od nuklearne katastrofe. "Ukrajinsko osoblje koje upravlja postrojenjem pod ruskom vojnom okupacijom pod stalnim je stresom i pritiskom, osobito s ograničenim brojem raspoloživog osoblja. Ovo nije održivo i moglo bi dovesti do povećane ljudske pogreške s implikacijama na nuklearnu sigurnost", navodi se u izvješću IAEA objavljenom 6. rujna.
Neuspješno održavanje elektrane moglo bi dovesti do gubitka rashladnih kapaciteta, što bi kulminiralo topljenjem goriva unutar pregrijanog reaktora ili bazena za hlađenje istrošenih gorivnih šipki — scenarij sličan katastrofi u Fukushimi 2011. Čak bi i istrošeno gorivo izbacivalo radioaktivne čestice stotinama kilometara od mjesta reaktora diljem južne Ukrajine i Rusije. Zbog toga su neki radnici odlučili ostati unatoč rizicima, rekla je Anastazija. "Netko treba održavati uslugu u tvornici", kaže.
Pogoršanje situacije s dolaskom nove skupine ruskih vojnika
Iako postoje različite skupine trupa u Energodaru, oni koji su zaduženi za nuklearnu elektranu navodno su ruski vojnici iz regularne vojske.
Državna nuklearna agencija Energoatom i stanovnici kažu da i trupe regularne ruske vojske i Kremljovi opunomoćenici u oblastima Donjecka i Luganska pod ruskom okupacijom sudjeluju u progonu lokalnog stanovništva u Energodaru. U gradu su primijećeni i pripadnici ruske Nacionalne garde. Anastazija vjeruje da su u Energodaru i predstavnici FSB-a, ruske Federalne sigurnosne službe.
Prema svjedočenjima mještana, prva grupa Rusa koja je u ožujku stigla u Energodar nije činila zločine masovnih razmjera. Ubrzo je došla nova skupina ruskih vojnika, policajaca i službenika sigurnosti – tada se situacija znatno pogoršala.
Rotaciju su inicirali ruski zapovjednici iz nekoliko razloga. Kao prvo, ruski vojnici su se "navikli" na lokalno stanovništvo i pokazali suosjećanje s lokalnim stanovništvom. Prema lokalnim medijima, pljačka se pogoršavala sa svakom novom rotacijom jer su vojnici koji su napustili grad provaljivali u stanove evakuiranih ljudi i krali njihove stvari.
Vojnici i zapovjednici iz raznih dijelova Rusije
Ruski garnizon u Energodaru šarolika je posada vojnika iz najmanje osam ruskih jedinica iz cijele Rusije, prema nalazima ukrajinske istraživačke grupe za otvorene izvore (OSINT) Molfar. Od kolovoza, oko 500 pripadnika vojnog osoblja bilo je stacionirano u gradu zajedno s protuzračnim sustavima i oklopnim vozilima.
Prema riječima gradonačelnika Orlova, jedan identificirani vojnik pripadao je jedinici 3274 94. divizije Ministarstva unutarnjih poslova Rusije. Došao je iz Sarova, kao i još dvojica identificiranih vojnika. U gradu je također primijećen jedan vojnik iz jedinice 3473 iz Zarečnoga u središnjoj Rusiji. Jedinica 3473 uključuje vojnike koji su se borili u ruskom ratu u Čečeniji početkom 2000-ih. Poznato je da još jedan vojnik pripada jedinici 3662 127. specijalizirane motorizirane pukovnije i dolazi iz Sočija, Krasnodarski kraj, u južnoj Rusiji.
U kolovozu su se pojavila izvješća da je zapovjednik jedinice 9332 stacionirane u Energodaru pukovnik Vadim Klimenko, koji službeno vodi 7. vojnu bazu, smještenu u okupiranoj Abgaziji. Supruga i kći mu navodno žive u Ukrajini. Prema ukrajinskom mediju StopCor, Aleksej Rešetnjev, načelnik jedinice 3424 ruske Nacionalne garde iz Dzeržinska, navodno je sudjelovao u granatiranju elektrane u ožujku. Sergej Dogan, zapovjednik jedinice 3377 iz Železnogorska, grada u Sibiru, također je navodno sudjelovao u granatiranju elektrane, navodi ukrajinski medij Censor.net. Postrojba je dio 556. pukovnije Zbora narodne garde.
Juri Lukačov, zapovjednik jedinice 3642 iz Kalach-na-Donu, južna Rusija, također je navodno stajao iza nekih granatiranja, zajedno s Muradganom Ahmedhanovom, bojnikom i zapovjednikom zasebnog bataljuna, jedinice 6913 ruske nacionalne garde u Dagestanu.
Redovita granatiranja i s područja nuklearke
Ruske trupe u gradu predvodi ruski general bojnik Valerij Vasiljev, utvrdila je OSINT grupa Molfar. Prema informacijama grada, Vasiljev je izdao naredbu da se rastjera skup protiv ruske okupacije koji su mještani održali 2. travnja, koristeći strojnice, šok granate i suzavac. Pet dana kasnije, zamijenio je generala Alekseja Dombrovskog, koji je navodno predvodio napad za zauzimanje grada u ožujku. Rusko ministarstvo obrane demantiralo je informacije o Vasiljevljevom sudjelovanju u ratu i tvrdilo da je Vasiljev od kolovoza bio u Uzbekistanu.
Pod Vasiljevljevim zapovjedništvom, ruske trupe redovito granatiraju Nikopolj, grad od 100.000 ljudi koji se nalazi s druge strane rijeke Dnjepar. Sredinom srpnja ruske su snage pojačale granatiranje Nikopolja, uključujući i s područja nuklearne elektrane u Energodaru.
Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres više je puta pozvao na povlačenje ruske vojne opreme s teritorija elektrane.
Grad na rubu humanitarne katastrofe
Kontrola grada ne sprječava Ruse da granatiraju Energodar i njegovu okolicu kako bi okrivili Ukrajinu. "Optužuju Ukrajinu za granatiranje, ali vidim kako granatiraju grad minobacačima, tenkovima i helikopterima", rekla je Anastazija. "Naši prijatelji i rođaci rekli su nam da se ruske trupe nisu ni skrivale kada su granatirale", dodao je Andrij.
Dana 6. rujna odjeknule su eksplozije, a stanovnici u Energodaru su ostali bez struje. Neke od gradskih četvrti još uvijek se suočavaju s čestim nestankom struje. Orlov je rekao da su neka područja u Energodaru na rubu humanitarne katastrofe. Isti kvartovi već nekoliko mjeseci ostaju bez plina. Konstantno granatiranje dodaje "ogroman pritisak" na stanovnike i zaposlenike tvornice koji se već suočavaju s poteškoćama, kaže Anastazija. "Idu na posao pod vatrom, a mogu biti ciljani upravo na radnome mjestu", rekla je.
Bez obzira na granatiranje i rizike, Andrijevi roditelji ostali su čuvati svoju malu željezariju. "Moji roditelji se pripremaju za zimu i popravljaju peć kod djeda i bake jer tamo najvjerojatnije neće biti grijanja", kaže. "Ali i oni razmišljaju o odlasku", dodaje. Anastazija je također suočena s teškim izborom. Ne želi ostaviti roditelje same u gradu. "Rusi su uništili naše živote, naše snove i planove", rekla je. "Ne znam hoće li doći sutra - ali nada umire posljednja. Čekamo čudo i vjerujemo u Oružane snage Ukrajine."
