Ozbici radi kao fotograf za Associated Press. Opisao je što se dogodilo, a prenosi Guardian:
'Sve se činilo kao rutinski događaj, a bilo je proračunato ubojstvo'
'Činilo se kao da je sve rutinski događaj, otvaranje izložbe fotografija o Rusiji. Kad je muškarac u tamnom odijelu i kravati izvukao pištolj, ostao sam zapanjen misleći da je sve to samo teatralni čin. No ipak je to bilo hladno i proračunato ubojstvo koje se dogodilo ispred mene i ostalih koji su prestrašeni potražili zaklon', ispričao je Ozbici.
'Pucnji, njih najmanje osam, glasno su odjeknuli u umjetničkoj galeriji. Nastao je kaos. Ljudi su vrištali, skrivali se iza stupova, ispod stolova, ležali po podu. Bilo me strah i bio sam zbunjen, no našao sam djelomični zaklon i radio svoj posao - fotografirao sam.
Izložba naziva 'Od Kaljingrada do Kamčatke, iz očiju putnika' sadržavala je fotografije ruske baltičke regije na istoku. Odlučio sam doći na izložbu samo zato jer mi je bila usput kad sam išao s posla kući. Kad sam stigao, govori su već počeli. Nakon što se ruski veleposlanik počeo obraćati okupljenima, približio sam se kako bih ga fotografirao misleći da će te fotografije dobro doći za priče o tursko-ruskim odnosima.
'Život je nestao pred mojim očima'
S ljubavlju je govorio o svojoj domovini, povremeno zastajkujući kako bi prevoditelj njegove riječi preveo na turski. Sjećam se da sam pomislio kako se činio smiren i skroman. Onda su brzo počeli pucnjevi i panika publike. Veleposlanikovo tijelo ležalo je na podu nedaleko od mene. Nisam vidio krv oko njega. Pomislio sam da je možda pogođen u leđa. Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim što se dogodilo. Mrtav čovjek je ležao ispred mene, život je nestao pred mojim očima.
Pomaknuo sam se unazad dok je atentator, kojeg je kasnije policija identificirala kao Melvuta Merta Altintasa, mahao pištoljem prema ljudima koji su se skrivali u desnoj strani prostorije.
Najprije nisam mogao shvatiti što ga je motiviralo na taj čin. Mislio sam da je možda čečenski militant. No ljudi su kasnije rekli da je vikao nešto o sirijskom gradu Alepu. Vjerojatno je bio ljutit zbog ruskog bombardiranja Alepa u kojem su ubijeni i mnogi civili.
Vikao je i 'Allahu akbar', no nisam razumio što je još rekao na arapskom.
'Nisam mogao ne fotografirati'
Napadač je bio veoma uzrujan. Hodao je oko veleposlanikova tijela, razbijajući neke od fotografija koje su visjele na zidu. Mene je, naravno, bilo strah. Bojao sam se da bi se napadač mogao okrenuti i prema meni. No malo sam se približio i fotografirao ga.
Pomislio sam: sada sam ovdje. Čak i ako me rani ili ubije, ja sam novinar. Moram obavljati svoj posao. Mogao sam pobjeći bez da išta fotografiram. No tako kasnije ne bih imao odgovor kad bi me ljudi pitali zašto nisam ništa fotografirao.
Razmišljao sam tada o prijateljima i kolegama koji su umrli dok su obavljali svoj posao u ratnim zonama.
Gledao sam napadača. Bio je uzrujan, a ipak nekako čudno pod kontrolom. Vikao je svima da se ne približavaju. zaštitari su nam rekli da izađemo iz prostorije pa smo otišli.
Stigla su kola hitne pomoći i policija. Napadač je kasnije ubijen.
Kad sam se vratio u ured kako bih prebacio fotografije, šokirao sam se kad sam na njima vidio da je napadač stajao iza veleposlanika dok je on držao govor. Kao njegov prijatelj ili tjelohranitelj', ispričao je fotograf Associated Pressa za The Guardian.
