Kroz povijest broj stanovnika na Zemlji neprekidno je rastao. Procjenjuje se da je prije 12.000 godina na Zemlji živjelo oko 4.000.000 ljudi. U idućih 10.000 godina populacija je narasla na 190.000.000 ljudi, a još 1800. godine ta brojka nije prelazila milijardu, piše Planetwide.
Uslijedio je napredak medicine, zdravstvene zaštite i proizvodnje hrane, što je rezultiralo povećanjem svjetske populacije. Do 1900. godine bilo je 1,65 milijardi ljudi, a do 2000. bilo ih je više od 6 milijardi. Samo dva desetljeća kasnije, globalno stanovništvo broji 7,7 milijardi.
No, uskoro bi broj ljudi na Zemlji trebao prestati rasti. Na temelju najnovijih podataka Ujedinjenih naroda, demografska pretpostavka kada će se to dogoditi je oko 2100. Do tada se predviđa da će se globalno stanovništvo popeti na 11 milijardi, piše Express.
"U prošlosti, kada je svjetska populacija doživjela pad," kaže Tom Vogl, sa sveučilišta u San Diegu, "bilo je to zato što je mnogo ljudi umrlo".
U međuvremenu će taj prijelaz biti rezultat manjeg broja novorođene djece, kao rezultat porasta prihoda i razine obrazovanja.
Moguće je predvidjeti široke demografske pomake
Prognoziranje je uvijek nezahvalno, ali Vogl je rekao da su projekcije stanovništva obično "manje nesigurne" od ostalih socijalnih i ekonomskih projekcija. To je zato što istraživači već otprilike znaju koliko je ljudi sada, kao i koliko su svi stari, pa mogu sa sigurnošću nagađati koliko će ljudi biti u plodnoj dobi u narednih nekoliko desetljeća, što znači da mogu onda pogoditi i koliko će djece imati ti ljudi, piše portal Atlantic.
Čak i ako se buduća stopa plodnosti malo odmakne od očekivanja, rekao je Vogl, to neće "promijeniti činjenicu da će svjetsko stanovništvo negdje u sljedećih 100 godina doći do vrhunca."
Budući da se neke odrednice onoga što će stanovništvo biti 80 godina od danas, neće mijenjati, danas je moguće predvidjeti široke demografske pomake.
"Do trenutka kad se svjetska populacija stabilizira, Afrika će postati najveća svjetska regija po broju stanovnika, a islam će postati najveća svjetska religija", rekao je Vogl.
Porast starijeg stanovništva stvorit će niz problema
Ljudsko će stanovništvo u cjelini ostarjeti. Podaci UN-a sugeriraju da će se tijekom osam desetljeća od 2020. do 2100. godine broj osoba starih 80 i više godina povećati sa 146 milijuna na 881 milijun; otprilike u istom tom razdoblju, srednja dob ljudi će se povećati s 31 na 42 milijuna.
Kada stanovništvo jedne zemlje ostari poput ovog, "to obično predstavlja velike probleme politici zemlje", rekao je Vogl. U ovom scenariju, radni ljudi moraju podržavati sve veći broj umirovljenika, kako na razini društva, što se tiče financiranja nacionalnih programa naknada za mirovine, tako i na razini kućanstva, gdje bi ostarjeli rođaci mogli trebati skrb članova obitelji.
Japan se često navodi primjer zemlje koja se trenutno suočava s tim problemima zbog niskih stopa plodnosti i dugog životnog vijeka.
"Kada se to dogodi na globalnoj razini, to znači da će se ta mirovinska kriza dogoditi u mnogim zemljama samostalno, u različitim dijelovima svijeta, na tom globalnom putu", rekao je Vogl.
Imigracija kao moguće rješenje
Dinamiku starenja stanovništva mogla bi suzbiti imigracija, dovođenje mlađih spremnih za rad ljudi iz zemalja s nižom koncentracijom starije populacije. No, to nije jednostavan proces.
Manje kontroverzni načini za rješenje ovog problema uključuju rastuću ekonomiju jer će se stvoriti potreba za povećanjem količine novca te stvaranje više mogućnosti za žene na tržištu rada, što bi promijenilo omjer radnika i umirovljenika u državama.
Također, populacijski trendovi izmijenit će teksturu obiteljskog života. Kako se stopa plodnosti smanjuje u mnogim dijelovima svijeta, obitelji će se smanjivati. To znači da će djeca imati manje braće i sestara, a roditelji mogu uložiti više svojih resursa i pažnje u svako dijete, možda će platiti više da bi ih poslali u bolju školu, napominje Parfait Eloundou-Enyegue, profesor razvojne sociologije na Sveučilištu Cornell.
"Isto tako, kultura se kreće u smjeru u kojem obitelji postaju jezgrovitije, a ne šire", dodaje.
"Tako ste, na primjer, u Africi proširili obiteljske sustave u kojima bi ljudi živjeli s rođacima i srodnicima. U mnogim kućanstvima ta bi obiteljska struktura mogla početi ustupati mjesto manjim obiteljima", rekao je.
Promjene u svjetskim kulturnim središtima
To će imati i emocionalne posljedice. Ljudi bez mnogo rodbine mogli bi žudjeti za obitelji. Ali moglo bi imati i ekonomske posljedice. Velike obitelji bolje rješavaju financijsku odgovornost jer članovi si mogu međusobno pomagati, objasnio je Eloundou-Enyegue.
"Kako se obitelji smanjuju, moramo razmišljati o toj dimenziji ekonomskog blagostanja: kako upravljamo rizikom?", napomenuo je.
Eloundou-Enyegue se također pita kako će nadolazeći demografski pomaci promijeniti svjetska kulturna središta.
"Budući da mladi oblikuju velik dio velikih segmenata kulture, recimo umjetničke kulture ili sportske kulture, bilo bi zanimljivo vidjeti gdje će većina mladih biti", rekao je.
Prema njegovim proračunima na temelju podataka UN-a, udio svih ljudi na Zemlji mlađih od 25 godina koji žive u Aziji smanjit će se s 56 na 37 posto između 2020. godine i 2100. U međuvremenu, udio Afrike u globalnoj populaciji mladih povećat će se s 25 na 48 posto. Omjer koji živi u ostatku svijeta neće se mnogo mijenjati.
Preostaje još 80 godina da se pripremimo
Uslijed svega toga promijenit će se i sama planeta.
"Napravili smo čitav niz šteta okolišu", rekao je Vogl o učincima naglog porasta globalnog stanovništva u 20. stoljeću.
Na pitanje koliko je zabrinut za okoliš zbog daljnjeg rasta, rekao je: "Prilično me brine, uglavnom potpuna nesposobnost globalnog političkog aparata da se uhvati u koštac s tim problemom i pokuša pronaći rješenja".
Nažalost, demografske promjene 21. stoljeća neće mnogo pomoći. Eloundou-Enyegue ističe da će problemi koji nastanu, bilo da se odnose na okoliš, promjenu obiteljske strukture ili bilo kojeg drugog problema, pogoditi različite zemlje i regije u različitim vremenima.
"Samo gledanje prosječne globalne slike je statističko pojednostavljenje, jer je svijet zaista jako raznolik u pogledu stope plodnosti kakve imamo sada", rekao je.
Izravnanje stanovništva do oko 2100. godine postupno će stizati po zemljama, a ne odjednom, "što može otežati jednoobraznu raspravu ili konsenzus o tome kakva je situacija i kako ju popraviti. Dogovor nikad zapravo nije bio jača strana ljudskog roda, ali zato imamo još 80 godina da se oko toga dogovorimo i za to pripremimo", zaključio je.
