Ta pentekosna crkva u glavnom gradu Južne Koreje, u koju stane 26 tisuća ljudi, okuplja pastvu koja broji nevjerojatnih 850 tisuća vjernika. Ujedno govori o trendu u kojem su crkve postale mnogo više od objekata za vjerske obrede, piše Washington Post.
Na mise tjedno dođe 43.000 vjernika
Megacrkvama se smatraju vjerski objekti u okviru širih crkvenih zajednica, u kojima se na nedjeljnim misama okupi više od dvije tisuće ljudi. No nerijetko na njima bude i više od deset tisuća vjernika.
Najveća takva u Americi je autonomna crkva Lakewood u Hustonu (smještena u nekadašnju dvoranu NBA kluba Houston Rockets) u koju stane 16 tisuća ljudi, a na mise svakoga tjedna u prosjeku dođe 43,5 tisuća vjernika. Godišnji budžet te crkve je 70 milijuna dolara, a onoj u Seulu čak 200 milijuna dolara.
Iako je takvih megacrkvi više izvan Amerike, one američke i dalje su najposjećenije. Scott Thuma, ravnatelj američkog Instituta za religijska istraživanja u Hartfordu kaže kako je izvan SAD za "potrebno mnogo više karizme i kapitala kako bi se osnovala i izgradila jedna megacrkva".
Vjerski obredi i korporacijske usluge
U Americi je, kaže Thuma, konkurencija među megacrkvama velika jer je lakše uspostaviti vjersku zajednicu, ali je teže izgraditi crkvu zbog niza urbanističkih zakona, sigurnosnih provjera i troškova izgradnje.
Postoje i druge razlike, dok se u Americi megacrkve uglavnom grade na periferijama gradova, izvan Amerike one se uglavnom nalaze u središtima. Također, razlika postoji i u društvenom profilu vjernika - u zajednicama američkih megacrkvi uglavnom su pripadnici srednje i više klase, dok drugdje u svijetu u njih većinom dolaze ljudi iz nižih društvenih slojeva.
U američkim megacrkvama može se, osim uobičajenih vjerskih obreda, dobiti čitav niz drugih "korporacijskih" usluga: financijskih poduka, savjetovališta za nezaposlene, dječjih vrtića, izvanškolskih sadržaja, a u nekima, poput Lakewooda, postoje čak i trgovine i Starbucksovi kafići.
Jeste li čuli za čudnovatu crkvu u obliku kokoši koju je izgradilo 30 ljudi?
