Predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću vijest o tome da novi paket sankcija Europske unije Rusiji znači da njegova zemlja više neće moći nabavljati rusku naftu preko JANAF-a, pala je toliko teško i bolno da je politiku Republike Hrvatske izjednačio čak s NDH i da je reporterku RTL-a koja mu je u Pragu tek natuknula što je ovome prethodilo, zbog toga nazvao "histeričnom".
Uopće je u Srbiji na tu vijest eksplodiralo takvo raspoloženje da je jedan B92, u nekom ranijem životu građanski i demokratski medij, za ovakvu odluku EU-a okrivio "inzistiranje ustaškog režima u Hrvatskoj".
Iznenađenja, međutim, u Beogradu ne bi trebalo biti, jer je zaustavljanje dotoka ruske nafte kroz JANAF postalo tema u kategoriji nečega što će se dogoditi već 30. siječnja, čime se RTL bavio još prije više od pola godine.
U to vrijeme rat u Ukrajini trajao je mjesec dana, opskrba ruskom naftom preko Crnog mora potpuno je prekinuta i Srbija je na naftu iz Rusije ostala prikopčana skoro isključivo preko naftovoda u Hrvatskoj. A onda je slijedila odluka EU-a o zabrani izvoza ruskim tvrtkama i državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva tada je objavio što je posljedica te odluke EU-a:
"Ovaj ugovor koji sada funkcionira, postoji i po njemu se radi, a to je da je NIS rezervirao kapacitete puno za prazno, on se izvjesno, ako se ta uredba ne promijeni, od 15. svibnja neće moći više primjenjivati."
U kontekstu rata Rusije u Ukrajini i sveeuroazijskog ekonomskog sukoba pozicija Naftne industrije Srbije (NIS) bila je jasna. NIS je 56 posto bio u vlasništvu Gazprom Nefta, a 30 posto u državnom vlasništvu, a članice EU-a pripremale su se na ekonomski teške i politički vrlo neugodne posljedice odvikavanja od fosilnih energenata iz Rusije, od nafte, plina i ugljena.
Vučić je tada govorio: "Ova posljednja odluka Europskog savjeta je za nas vrlo teška, vrlo čudna. Tražimo rješenja. Da ne riješimo jedan o ovih problema mi nećemo da postojimo, a ne da o političkim posljedicama da pričate. O tome da li će biti zadovoljni Rusi i Europljani, baš me briga."
Davor Štern je već tada rekao da tu uopće nije riječ o odluci Republike Hrvatske, nego o njenoj obavezi koju u svom svojstvu mora poštivati. Čak je i Milorad Pupovac konstatirao da će prekid opskrbe Srbije ruskom naftom preko Hrvatske imati ekonomske posljedice po obje zemlje, po Hrvatsku zbog prihoda JANAF-a, da će biti i političkih posljedica, ali da "odnosi dviju zemalja ionako nisu u nekom stupnju razvijenosti".
Bio je to, podsjećamo, još ožujak 2022. Dapače, još i prije, 19. ožujka Vučić je govorio: "Srbija je u vrlo teškoj poziciji. Nije tu samo politika, već i ekonomija." Poručivao je Volodimiru Zelenskom i Vladimiru Putinu da će jednom morati dogovoriti se.
Samo, a u tom grmu leži odgovor gdje se Vučić preračunao, on je tada govorio i to da bi do sredine svibnja "u Ukrajini mogle prestati teći rijeke krvi" kako bi ruska nafta u Srbiju nastavila neometano teći JANAF-om.
Tako je došao i svibanj, koji je u Ukrajini obilježen predajom posljednjih ukrajinskih uporišta u Mariupolju pred ruskim trupama. A Mariupolj je Putinu bio toliko važan i ideološki i strateški da je pobjedu Rusije u tom gradu proglasio dvaput, i u travnju i mjesec poslije.
Sankcije EU-a Rusiji bile su svakim korakom sve oštrije, Rusija je polako zavrtala plin Europi, sve češće se spominjalo razne oblike nuklearnih opcija, a unatoč tome što se Srbija držala izvan svega toga, EU je u doba prvog Putinovog "oslobođenja" Mariupolja, svejedno dopustila NIS-u nastavak dostave ruske nafte preko Hrvatske. Da poštede Vučića problema.
Početkom lipnja NIS je objavio da tad najnoviji paket sankcija "zabranjuje isporuku sirove nafte preko bilo koje luke", da računaju da je s dotokom nafte iz Omišlja u Pančevo sad doista gotovo. Ali, niti tada nije bilo gotovo, za Srbiju je EU još jednom napravila iznimku, usprkos nepristajanju Beograda da se pridruži sankcijama Rusiji.
Još onomad u ožujku Vučić je uvjeravao da će "taj problem rješavati s Hrvatskom i EU-om". Tako je mjesecima očito i bilo. Zbog toga i jest bilo moguće da Srbija sve do listopada nastavlja dobivati naftu iz Rusije preko Omišlja.
Sad, međutim, najnoviji paket sankcija EU-a Rusiji znači konačnu i definitivnu primjenu totalne zabrane uvoza u EU nafte iz Rusije morskim putem. Čak, riječ je o dogovoru koji je prethodno sklopljen na razini zemalja skupine G7 i ima se primjenjivati od 5. prosinca.
Ili, kako je Andrej Plenković primijetio u vezi onoga što je o njemu sve izgovorio Vučić: "Svu naftu koja Srbija treba, može dobiti. Osim ruske."
Vučićevo iznenađenje odlukom o ruskoj nafti za Srbiju događa se pet mjeseci tijekom kojih je dosljedno odbijao pridružiti se sankcijama protiv Rusije i otkako se u svibnju pohvalio "vrlo dobrim telefonskim razgovorom s Putinom".
Tada su dogovorili vrlo povoljne cijene plina za Srbiju, pohvalio se da je odmah nakon razgovora poslao pismo direktoru Gazproma, spominjao je i naftu i konačno se pred svojim građanima pohvalio i time da će zimi "Srbija plin plaćati po čak deset puta nižoj cijeni nego što plaćaju ostale zemlje".
Problem s tako jeftinom energijom Srbiji je, međutim, ispao u tome što u međuvremenu rat u Ukrajini ne da se nije primaknuo kraju, nego su se sve Putinove prognoze pokazale pogrešnima, što se cijela EU priprema na drastične mjere štednje energije, što trpi i inflaciju zbog odnosa s Rusijom, što je "netko" izbušio tri od četiri cijevi Sjevernog toka...
