Upravo svjedočenje dezertera daje jedinstven uvid u funkcioniranje Islamske države, ali i ključne informacije za učinkovito slamanje te organizacije. U istraživanju su korištena svjedočanstva 58 prebjega, od kojih je dvije trećine pobjeglo tijekom 2015. godine.
Smeta im okrutnost
Svima je zajedničko da su jednom bili zaneseni idejama koje propagira IS.
Tako su neki dezerteri ispričali da su ostali razočarani jer borba protiv Assadovog režima u Siriji nije prioritet IS-a. Također, smatraju, IS ne štiti dovoljno sunite stradale od Assadovog režima. Unutarnje svađe su, kaže, redovite a vođe su opsjednute traženjem izdajica i špijuna u svojim redovima.
Drugi dezerteri žalili su se na zlostavljanja i likvidacije civila, nasumična ubojstva talaca ali i likvidacije suboraca koje su često činili njihovi nadređeni. Ispitanike nije puno dirala sudbina manjina, samo zvjerstva nad sunitima.
Ne mogu trpjeti nejednakost, nepravdu i rasizam
Korupcija je također smetala prebjezima jer su emiri i zapovjednici davali privilegije stranim borcima a manje Sirijcima.
Mnogi od njih prihvatili su sve nedaće koje nosi rat, no čini se da nisu mogli prijeći preko nepravde, nejednakosti i rasizma. Tako je jednog Indijca, zbog boje kože, grupa natjerala da čistiti zahode: "To nije sveti rat", kasnije se požalio.
Nadalje, borci su razočarani Islamskom državom jer nisu dobili ništa od onog luksuza koji mi je obećan. Iskustvo rata nije im donijelo junaštvo, neki su smatrali svoje zadatke dosadnima dok neki tvrde da stranci u IS-u služe samo kao topovsko meso.