Datum je 22. ožujka 2030. U ranoj proljetnoj izmaglici, buka tenkovskih motora para zrak. Rakete i borbeni zrakoplovi jure prema svojim ciljevima, artiljerija odjekuje u daljini, a rojevi dronova dižu se prema nebu. Zrakoplovna baza Šiauliai u Litvi eksplodira u plamenu. Projektili pogađaju 22. bazu u poljskom Malborku. U vojnom kompleksu Rūdninkai u Litvi, njemački vojnici traže zaklon.
Ruske snage napreduju — probijaju se iz Kalinjingrada i Bjelorusije prema Suwałki prolazu, tankoj crti između Poljske i Litve. Dok NATO snage pokušavaju zadržati neprijatelja, europske vojske mobiliziraju — Njemačka, Francuska, Italija, Ujedinjeno Kraljevstvo i nordijske zemlje. No, jedan ključni saveznik nedostaje. Pogledi su upereni prema zapadu, prema oceanu, u iščekivanju ratnih brodova koji su stoljećima stizali u pomoć. No more je tiho. Amerikanci ne dolaze.
NATO bez SAD-a: Opasna praznina
Drugi predsjednički mandat Donalda Trumpa označio je kraj američke predanosti obrani Europe. Kontinent ostaje sam — i to postaje ozbiljan problem kada je riječ o pojačanjima za borbene postrojbe u Litvi, piše Politico.
Od osnutka NATO-a 1949., ključna uloga europskih članica bila je pružiti otpor dok SAD šalje trupe, opremu i zalihe preko Atlantika. Luka Rotterdam, Antwerpen i slične bile su središta dolaska američkih snaga.
No planeri nikada nisu predvidjeli NATO bez SAD-a. Cijela europska logistika oslanjala se na američku podršku. Putevi i željeznice građeni su kako bi podržali dolazak američkih snaga s zapada na istok.
Vojna mobilnost: Građena na američkim leđima
Mnoge strateške rute, uključujući najvažniju od nizozemske obale do Suwałki prolaza, razvijene su u sklopu NATO-a. “Te su rute ključne jer omogućuju NATO-u i saveznicima brže kretanje prema istočnom krilu,” rekao je zamjenik litvanskog ministra obrane Tomas Godliauskas za Politico. Bez SAD-a, premještanje trupa bilo bi sporije, skuplje i otežano. U stvarnoj krizi, to bi moglo biti pogubno.
Europa nema teške transportne zrakoplove, vojne teretne brodove ni specijalna vozila za transport tenkova. „Laka vozila možemo premještati, ali teška ne,“ rekla je Kimberley Kruijver iz nizozemskog TNO-a.
Zatvaranje američkih baza, poput one u Ramsteinu, ostavilo bi Europu bez osnovne opreme poput rampi i vagona. Europa se također oslanja na američke zalihe oružja i opreme koje su unaprijed postavljene po Njemačkoj, Poljskoj i Nizozemskoj.
Zračno punjenje gorivom gotovo u potpunosti ovisi o SAD-u. Isto tako i obrana od kibernetičkih prijetnji i hibridnih napada.
Loša infrastruktura i birokratske prepreke
I da Europa uspije nabaviti potrebnu opremu, njena infrastruktura nije spremna za brze vojne pokrete. Mostovi nisu dovoljno jaki za tenkove, tuneli su uski, a željezničke rute neprilagođene. General Hodges upozorava: „Ako stavite raketni sustav Patriot na vagon, hoće li stati u svaki tunel?“ Osim fizičkih prepreka, tu je i birokracija: dozvole, nacionalni propisi, nesinkronizirani sustavi. Tijekom rata, papirologija se može preskočiti, ali tko će zapravo koordinirati kretanje?
Jedino tijelo koje ima pregled vojnih kretanja u Europi jest JSEC (Zajedničko zapovjedništvo za podršku i omogućavanje), smješten u Ulmu u Njemačkoj. No, JSEC je pod zapovjedništvom američkog generala, što znači da čak i europska koordinacija ovisi o Washingtonu. Koordinacija s EU-om je nedovoljna, a političke napetosti među članicama dodatno kompliciraju situaciju.
Vježbe i nada u vlastitu strategiju
EU zemlje provode zajedničke vojne vježbe, no postoji strah da će SAD dodatno smanjiti svoje sudjelovanje. To bi bio ozbiljan udarac, kaže Hartmann. JSEC pokušava unaprijediti stvari: surađuje s državama na određivanju kritične infrastrukture, planiranju pokreta i stvaranju fleksibilnijeg sustava.
Komisija EU-a priprema novu strategiju za vojnu mobilnost, uključujući uklanjanje zastarjelih ograničenja težine i birokratskih uskih grla. Već je identificirano oko 500 "vrućih točaka", gdje je potrebna hitna intervencija.
Što ako Amerikanci stvarno ne dođu? Litva se nada financiranju iz EU fondova za projekt Suwałki prolaza. No svi ti planovi temelje se na pretpostavci da će SAD ipak doći. Ako se to ne dogodi — sve: koridori, luke, logistika — može pasti u vodu. Jer brodovi i avioni koje Europa očekuje mogu ostati parkirani tisućama kilometara dalje.
Europa riskira da se priprema za pogrešan rat — onaj u kojem luke ostaju prazne, a proizvodnja tenkova i obuka vojnika bude odvojena od bojišnice. General Hodges upozorava: „Ako se SAD povuče, ruska prijetnja će samo narasti.“ A tada bi se mogla donijeti katastrofalna odluka.
Infrastrukturne prepreke
„Ako stavite lanser sustava Patriot na željeznički vagon, hoće li proći kroz svaki tunel? Ako su u konvoju, mogu li sigurno prijeći svaki most?“ pitao je. „Mogu li mostovi u istočnoj i južnoj Europi izdržati težinu tenka od 70 do 75 tona?“ Odgovor je, najčešće – ne.
Željeznička mreža Europe nije dizajnirana za velike i brze vojne pokrete, napisao je Sergei Boeke, politički savjetnik NATO-ova Europskog zapovjedništva za potporu i omogućavanje (JSEC), u analizi vojne mobilnosti Europe.
Slabi mostovi, oštri zavoji, uski tuneli i loše postavljeni znakovi otežavaju premještanje teške opreme željeznicom – a ni ceste nisu u boljem stanju. Žute oznake nosivosti na mostovima, koje ukazuju koliko težine mogu podnijeti, postaju rijetkost u mnogim zemljama. Za razliku od infrastrukture iz vremena Hladnog rata, današnje prometnice uglavnom nisu građene za vojne svrhe.
Nedostatak koordinacije – još veća prijetnja
Dok je nedostatak odgovarajuće opreme vidljiv problem, manje vidljiv – ali možda i opasniji – je nedostatak koordinacije. U mirnodopskim uvjetima, birokracija usporava mobilnost: dozvole, nacionalni propisi i odvojeni sustavi usporavaju sve. U ratnim uvjetima ta bi papirologija vjerojatno bila ukinuta, ali to ne rješava ključni problem – tko uopće koordinira pokrete?
Jedino tijelo koje navodno ima cjelokupni pregled vojne mobilnosti u Europi nije smješteno u staklenim tornjevima NATO-ova sjedišta u Bruxellesu, već u vojnom kompleksu u Ulmu u Njemačkoj – tamo djeluje JSEC.
Njegova zadaća je nadgledati rute, uska grla i planiranje pokreta u okviru NATO-ove Mreže za pojačanje i opskrbu. JSEC prati ključne točke, planira hitne slučajeve i nadgleda strateške koridore koji povezuju saveznike – od Nizozemske do Poljske, te od Grčke do Rumunjske.
No JSEC je podređen vrhovnom savezničkom zapovjedniku NATO-a u Europi – položaju koji tradicionalno drži američki general, što znači da čak i najopsežniji europski sustav vojne koordinacije i dalje prolazi kroz Washington.
Prema pisanju Hartmanna, Trumpova administracija razmatra mogućnost da taj položaj prvi put od osnivanja Saveza preuzme Europljanin – što dodatno potvrđuje američko udaljavanje od obrane Europe.
Koordinacija između JSEC-a i institucija EU-a, kako navodi Simon Van Hoeymissen, ostaje slaba i neujednačena, zbog različitih članstava i političkih napetosti među državama članicama.
Priprema za rat
Ove izazove u koordinaciji moguće je ublažiti vojnim vježbama unutar EU-a, ali Hartmann upozorava da SAD razmatra dodatno smanjenje sudjelovanja u europskim vojnim vježbama nakon 2025. godine. „Ako se to potvrdi, bio bi to ozbiljan udarac,” rekao je.
Poduzimaju se napori da se situacija poboljša. Zapovjednik JSEC-a, general-pukovnik Kai Rohrschneider, za Politico je izjavio kako njegovo zapovjedništvo surađuje s državama kako bi utvrdili i poboljšali „minimalne operativne zahtjeve“ za prometnu mrežu.
To uključuje identifikaciju ključne infrastrukture, tko je koristi i održava, te poticanje zemalja da usvoje fleksibilniji sustav vojne mobilnosti. Rohrschneider je naglasio da je iz perspektive operativne podrške riječ o pretežno europskom naporu, i da Europa „doista intenzivno radi na tome“.
JSEC blisko surađuje s Europskom komisijom i njezinim odjelom za promet (DG MOVE), održavajući stalnu razmjenu informacija.
Planovi Europske unije
EU nastoji konsolidirati napore. Nova komunikacijska strategija za vojnu mobilnost očekuje se u drugoj polovici 2025., s ciljem uklanjanja infrastrukturnih uskih grla i birokratskih prepreka. Tema vojne mobilnosti već je uključena u paket ReArm Europe i Bijelu knjigu EU-a o obrani.
Govoreći pred Europskim parlamentom 2. travnja, povjerenik za promet Apostolos Tzitzikostas najavio je izradu novog plana kojim bi se pojednostavila pravila za prijevoz opasne robe, ukinula zastarjela ograničenja težine i uklonila birokratska uska grla.
"Unutar koridora imamo popis od oko 500 vojnih ‘vrućih točaka’,“ izjavio je, pozivajući se na podatke iz nacionalnih ministarstava obrane i NATO-a. „Kratkoročna, brza ulaganja ojačat će cestovne i željezničke mostove, proširiti tunele, unaprijediti infrastrukturu luka i izgraditi dodatne kolosijeke za povećanje kapaciteta.“
Njegova predstojnica u kabinetu, Anna Panagopoulou, 9. travnja najavila je i novu europsku strategiju za luke, kako bi europske luke mogle podnijeti logističke zahtjeve u slučaju rata.
Države članice također same poduzimaju inicijative i traže dodatna sredstva iz Bruxellesa.
"Litva se nada osigurati EU financiranje za projekt Suwałki prolaza,” rekao je zamjenik ministra obrane Godliauskas.
Rizik pogrešne pripreme
Međutim, svi ti planovi još uvijek se oslanjaju na staru pretpostavku – izgradnju infrastrukture u smjeru zapad-istok, temeljenoj na savezništvu sa SAD-om. Ta se pretpostavka sve više dovodi u pitanje.
Ako Amerikanci na kraju ne dođu, ništa od toga – ni koridori, ni luke, ni pomno isplanirana logistika – možda neće imati smisla, jer brodovi i zrakoplovi na koje Europa računa mogu ostati parkirani tisućama kilometara dalje.
Ulažući velika sredstva u ratnu strategiju koja se temelji na podršci SAD-a – koja se možda nikad neće ostvariti – Europa riskira da se priprema za pogrešan sukob: onaj u kojem će luke i plaže ostati prazne, dok će tvornice tenkova i baze za obuku biti odvojene od bojišnice.
Ipak, malo je stručnjaka ili političara koji su spremni otvoreno priznati tu mogućnost.
Ako se SAD povuče, „[ruska] prijetnja će samo postati veća,” upozorio je general Hodges.
"Ako Rusi pomisle da SAD neće ostati predan, raste rizik da donesu strašnu odluku. Zbog toga se problem vojne mobilnosti mora riješiti – bez obzira na to hoće li SAD biti tu ili ne.”
POGLEDAJTE VIDEO: Glas koji nas nije iznevjerio u vrijeme ratova i mržnje, pandemije i internet istina
