Tri dana pod vodom
Nigerijac Harrison Okene gotovo tri dana je proveo pod morem, i to samo nekoliko dana prije nego što se trebao vjenčati. Dok je bio zaposlen kao kuhar na brodu preživio je havariju. Rano ujutro 26. svibnja ogromni valovi prevrnuli su naftni tanker koji je završio na morskom dnu, u blizini platforme Chevronoko, oko 30 kilometara od obale Nigerije.
Okene je ostao zarobljen u brodu u totalnom mraku, a posrećilo mu se jer se našao u "zračnom džepu" (mjehur zraka koji blokira protok tekućine) što mu je omogućilo disanje. U tami pod morem proživljavao je najteže trenutke u životu. Hrane nije imao, a što je više vrijeme odmicalo, postajalo mu je neizdrživo jer disao sve teže. Uz to, bol je postojala sve jača jer mu je morska voda nagrizla kožu. Prizori oko njega ledili su krv u žilama - u potrazi za hranom velike ribe i morski psi kružili su oko tijela njegovih stradalih kolega.
Pomoć mu je stigla tek nakon 62 sata, a član ronilačkog tima koji ga je prvi ugledao i vidio da je živ ostao je u šoku.
Operacija spašavanja nije išla brzo, jer ga spasioci na površinu nisu smjeli izvući naglo zbog stabiliziranja pritiska. Na kraju je umjesto na svadbi završio u dekompresijskoj komori na liječenju. //www.youtube.com/embed/Dqqu9iWqack
'Jahač' tornada
Dok je bio 19-godišnjak Amerikancu Mettu Suteru jedna večer pretvorila se u noćnu moru. Sa svojom obitelji bio je u kamp prikolici u kojoj su živjeli jer im je dom uništio tornado. Odjeven samo u bokserice pokušavao je zatvoriti vrata prikolice koji je snažni vjetar bio odvalio.
U jednom trenutku u glavu mu je doletjela svjetiljka i onesvijestila ga, a vjetar jačine 210 kilometara na sat ga je "usisao" i odnio iz kamp prikolice.
Nosio ga je preko 400 metara dok ga konačno nije spustio na travu. Mett je pretrpio šok, ali, srećom, bio je samo lakše ozlijeđen - na tijelu je imao samo nekoliko modrica i posjekotina.
Ovaj Amerikanac može se pohvaliti svjetskim rekordom kada je u pitanju daljina na koju je tornado otpuhao čovjeka.
Dječak - 'čudo' iz planine
Avionsku nesreću koja se dogodila 19. veljače 1979. preživjelo je samo jedne dijete - tada 11-godišnji Norman Ollestad. Cessna u kojoj je letio s ocem, njegovom djevojkom i pilotom tijekom snježne mećave udarila je u planinu i srušila se na visini od oko 2.620 metara. Ollestadov otac i pilot poginuli su na mjestu nesreće, dok su dječak i očeva djevojka Sandra preživjeli, s tim da je žena u nesreći zadobila ozljede. Drama na planini San Gabriel na jugu Kalifornije potrajala je jer ih zbog lošeg vremena spasilačke ekipe s helikopterima nisu mogle pronaći. Dječak i žena zaključili su da se mogu spasiti jedino ako se sami pokušaju spustiti s planine.
Norman Ollestad je bio bez ičega, čak nije imao niti rukavice, no iskonska volja za životom i sportski duh, otac ga je često vodio na skijaška natjecanja pa i kobnog dana, očito da su bili presudni što se uspio spasiti. Dok su se spuštali niz strme litice prekrivene snijegom, očeva djevojka se poskliznula i pred očima dječaka otišla u smrt.
Iako bi ta tragična slika u iznimno teškoj životnoj situaciji na većinu djelovala demotivirajuće, mali Norman Ollestad nije posustao. Potiskujući strah i bol nastavio se spuštati niz planinu, te se nakon devet sati dokopao civilizacije. Iznenađujuće dobro stanje 11-godišnjeg Normana zadivilo je mnoge.
O tragediji u kojoj je izgubio život njegov otac 2009. napisao je knjigu "Crazy For The Storm: A Memoir Of Survival".
//www.youtube.com/embed/HqLnh1biSa0
Preživjeli megatsunami
9. srpnja 1958. godine s jedne planine u zaljev Lituya u američkoj saveznoj državi Aljaska obrušilo se oko 30 milijuna kubičnih metara kamenja. Odron je uslijedio nakon snažnog potresa na tom području, a uzrokovao je valove koji su bili visoki, procijenjeno je, oko 520 metara. Riječ je o najvećem tsunamiju u povijesti, kojeg se naziva se i "megatsunami".
Kad je megatsunami protutnjao zaljevom Lituya u njemu je bilo svega nekoliko ljudi, jer je riječ o području koje je vrlo rijetko naseljeno. Poginulo je pet osoba, a preživio je Howard Ulrich i njegov osmogodišnji sin Sonny. Tijekom noći koju će pamtiti cijeli život bili su na svom brodu, a probudilo ih je nešto poput "atomske bombe". Preživjeli su jer je njihov brod val odnio visoko iznad tla, a na obali je sve bilo 'zbrisano' - toliko da su provirile podzemne stijene. Tijekom 20-ak minuta pakla otac i sin su se molili.
Petorica neustrašivih
Kako bi uvjerili javnost da posljedice nuklearnih eksplozija, odnosno zračenja, nisu tako strašne kako većina misli, u zoru 19. srpnja 1957. američka vojska je izvela vježbu na nenaseljenom području oko 100 kilometara sjeverozapadno od Las Vegasa. Petorica dobrovoljaca iz američkog zrakoplovstva: Sidney Bruce, potpukovnik Frank P. Ball, časnici Norman 'Bodie' Bodinger i John Hughes te Don Lutrel stajali su direktno ispod mjesta eksplozije atomske bombe snage 2 kilotone.
Dok su oni nezaštićeni gledali pokus rakete zrak-zrak MB-1, nuklearni projektil detoniran je na visini od 5,6 kilometra točno iznad njihovih glava. Povijesni trenutak zabilježio je kamerman George Yoshitake.
Sunčane naočale i kapa bila su im jedina "zaštita" dok su posve mirno promatrali nimalo bezopasnu vježbu. Dok su stajali uz tablu s natpisom "Nulta točka: populacija 5", tko zna jesu opće bili svjesni svjesni opasnosti kojoj su se izložili.
Dvojica od petorice neustrašivih još su živa.
//www.youtube.com/embed/BlE1BdOAfVc
