S obzirom na već duži boravak pape Franje u bolnici i njegovo loše zdravstveno stanje, visoki crkveni dužnosnici u Vatikanu raspravljaju o mogućim scenarijima za bližu budućnost, piše Deutsche Welle. Prenosimo neke od tih scenarija i što bi se događalo ako se jedan od njih ostvari.
Scenarij 1: Papa umire
To bi bio slučaj koji je najbolje reguliran: kada papa umre, njegova smrt se pravno utvrđuje. Pontifeks se svečano sahranjuje i saziva se Kardinalski zbor. Dva tjedna kasnije počinje tzv. konklava – vijećanje kardinala o izboru novoga pape. Sve to je detaljno regulirano: posljednja tri pape su promijenili samo neke manje važne odredbe.
Scenarij 2: Papa sam predaje dužnost
I ova druga varijanta za sedisvakanciju, vrijeme u kojemu je Rimokatolička crkva bez pape, jasno je regulirana: kad papa objavi svoju ostavku, od datuma koji on odredi, sve teče prema planu kao u slučaju smrti – osim, naravno, sahrane i misa zadušnica. No jedna mala nesigurnost u ovom scenariju postoji po pitanju načina objave. Nakon što su Grgur XII. 1415. i Benedikt XVI. 2013. godine okupljenim kardinalima objavili svoju ostavku, ova procedura je ovako propisana: Zakonik kanonskog prava (Codex iuris canonici) samo navodi da se ostavka „događa dobrovoljno i da se ona u dovoljnoj mjeri jasno izriče", ali ne i da ju netko mora prihvatiti.
To zvuči jednostavno, ali ustvari nije baš tako. Recimo, bi li se moglo definirati kao „u dovoljnoj mjeri jasno" ako papa Franjo u bolnici nekom kardinalu šapne da želi dati ostavku? Ili je dovoljno ako jedan nasmrt bolestan papa odgovarajuću rečenicu potpiše na listu papira? Bi li trebao biti nazočan javni bilježnik kao svjedok? Naravno, davanje ostavke pred kardinalskom skupštinom bilo bi neosporno.
Otkada je došao u Vatikan, nije postupao po pravilima i običajima svojih prethodnika. Za početak, odbio je živjeti u Apostolskoj palači, već je boravio u malom stančiću koji je pripadao gostinjskoj kući Vatikana.
Još više problema donosi „izjava o uvjetnoj ostavci" koju je papa Franjo, prema vlastitim navodima, potpisao još na početku svoga pontifikata. Kardinali aktualno nagađaju je li se papa Franjo pri tome orijentirao prema odluci pape Pavla VI. iz 1965. godine. Njegov dokument je nedavno objavio jedan talijanski povjesničar. U njemu piše: „Mi, Pavao VI., (…) objavljujemo ovim da ćemo se u slučaju teške bolesti koja se smatra neizlječivom ili dugotrajnom (…) ili u slučaju teškog i dugotrajnog invaliditeta (…) odstupiti s dužnosti."
I ovo je procedura koja naizgled zvuči jednostavna, ali je ustvari puna začkoljica. Tako nikad nije potvrđeno da je ovaj dokument doista isporučen državnom tajniku Svete stolice. Ali se pretpostavlja da se to učinilo – zato što je papa to jednom prilikom kazao pred novinarima. Također je nejasno u kojem trenutku ga osoba koja taj dokument čuva treba i izvući iz ladice. Onda kad papa više nije u stanju govoriti? Kad više ništa ne poima ili je mentalno dezorijentiran? Ili tek kad padne u komu?
Nejasno je i pitanje koga čuvar tog papinog dokumenta prethodno treba konzultirati. Prema mišljenju vodećih teologa, to bi trebao biti Kardinalski zbor. Ako papa prvo padne u stabilnu komu, prvo bi se sazvali kardinali u okviru takozvanog konzistorija. Oni bi zatim objavili da je papa zdravstveno potpuno spriječen i u istom dahu bi objavili početak sedisvakancije. Time bi kratko nakon toga započeli s konklavom.
Scenarij 3: Papa se vraća
Ako papa Franjo toliko ozdravi da se može vratiti u Vatikan, njegov pontifikat bi se vjerojatno znatno razlikovao od dosadašnjeg. Broj javnih nastupa, audijencija i putovanja bi se drastično smanjio. Puno toga bi se moralo prilagoditi njegovom kroničnom dišnom oboljenju. Ne bi to više bio spontani i komunikativni papa Franjo kakvog svijet poznaje – ali bi i dalje bio papa.
U čitanju njegovih tekstova pred vjernicama i vjernicima i na nekim putovanjima bi ga vjerojatno netko zamijenio, u prvom redu netko iz redova kardinala u koje papa ima povjerenje.
POGLEDAJTE VIDEO: Papa apelira na vjernike da mole za mir u svijetu: Iz bolnice mu se rat čini još apsurdnijim
