Sjeverna Koreja nedavno je uvela opsežni novi
zakon kojim se želi suzbiti bilo kakav strani utjecaj - oštro
kažnjavajući sve one koje nose (za njih) neprimjerenu odjeću,
koriste slang ili gledaju strane filmove.
Kada bismo uspoređivali njihov i naš način života, oni su u konstantnom lockdownu. Bez interneta, bez društvenih medija i s mogućnošću gledanja nekoliko državnih televizija koje govore svojim državljanima ono što misle da žele čuti. Ni to Kim Jong-Unu nije bilo dosta, pa je nastavio dalje, uvodeći novi opsežni zakon protiv onoga što režim opisuje kao "reakcionarnu misao".
Strani film = logor, premlaćivanje ili ubojstvo
Svatko tko će gledati medijski sadržaj iz Južne Koreje,
Sjedinjenih Država ili Japana suočit će se sa smrtnom
kaznom. I nije stvar samo u tome što ljudi gledaju. Kim želi
zaustaviti trend korištenja slanga među mladima,
stiliziranja tamo "moderne" frizure i oblačenja - iste je opisao
kao "opasne otrove". Primjerice, poznat je slučaj trojice mladića
koji su se šišali poput K-pop idola iz Južne Koreje. Tinejdžeri
su bili poslani u odgojni kamp jer su nosili takvu frizuru i jer
su nosili hlače do gležnja.
Analitičari kažu da Kim pokušava zaustaviti vanjske informacije
koje dolaze do naroda Sjeverne Koreje jer život u zemlji postaje
sve teži. Smatra se da su milijuni ljudi gladni. Kim želi
osigurati da ih još uvijek hrane pažljivo osmišljenom propagandom
države. Zemlja je odsječena od vanjskog svijeta više nego ikad
prije nakon što je prošle godine zapečatila svoju granicu kao
odgovor na pandemiju. Samo rijetke zalihe hrane i potrepština iz
Kine mogu proći granicu. Čak je i sam Kim rekao da su se
prošle godine morali suočiti s nikad težom
stiuacijom. Choi Jong-hoon, jedan od
rijetkih koji je uspio pobjeći iz Sjeverne Koreje prošle godine,
rekao je za BBC da "što su
vremena teža, postaju oštriji propisi, zakoni i kazne".
Tehnike varanja zbog kojih bi nastradali
Strani filmovi su se krijumčarili iz Kine preko granice, a
godinama su se južnokorejske drame prenosile preko USB stickova.
Isti uređaji bili su kodirani tako da film možete pogledati samo
ako znate šifru USB-a, ili tako da film samo jednom možete
pogledati na odrešenom računalu. Nakon što film odgledate,
sadržaj se briše s USB-a. Tako su bili sigurni da nitko neće, a
kamoli Kim, saznati da gledaju nedozvoljeni sadržaj zbog kojeg bi
mogli biti ubijeni.
Ipak, 2002. godine državna sigurnost Sjeverne Koreje otkrila je
na jednom Sveučilištu preko 20 tisuća CD-a sa stranim medijskim
sadržajem. Tada su kazne pooštrili. Mnogi koji su odtada bili
uhvaćeni s glazbom ili filmovima, serijama koji nisu uz Sjeverne
Koreje u svojim domovima, bili su premlaćivani, poslani u logore,
a na kraju neki i ubijeni. Primjerice, ako su nekog uhvatili da
gleda dvosatnu južnokorejsku dramu, ili sluša 2 sata K-popa,
osoba bi bila poslana na tri godine logora.