Praktično polovica (49,7% upitanih tvrtki) u anketi ekonomskog instituta Ifo se žali da je prisiljena smanjiti svoju ponudu jer nedostaje radne snage. A stanje je sve teže: u istoj takvoj anketi provedenoj ovog travnja taj je problem imalo 43,6% tvrtki, što je tada bio najveći postotak od kad se počelo provoditi ovo ispitivanje 2009. godine,. piše Deutsche Welle.
Najmanje žalbi u farmaceutskim tvrtkama
U ono doba se tek desetak posto tvrtki žalilo na nedostatak stručne radne snage, ali u međuvremenu je to već prava pošast. Najteže je pogođen sektor uslužnih djelatnosti, bilo da je riječ o tek privremenim djelatnicima (77,9%) ili specijaliziranim intelektualnim uslugama kao što su porezni savjetnici i revizori (71%). Žale se i tvrtke iz prerađivačke industrije (44,5%), maloprodaje (41,9) i veleprodaje (36,3%), u građevinskom sektoru (39,3%)…
Najmanje žalbi je u tvrtkama sektora farmaceutske (17,2) i kemijske industrije (24,1%), a automobilska industrija trenutno ima i drugih problema pa se tamo žali tek 30,5 upitanih tvrtki,dok je ta brojka u strojogradnji tek malčice ispod prosjeka (43%).
Sutra ne radimo
I dok velike tvrtke još nekako "krpaju" svoju proizvodnju s radnicima koje imaju, za malene tvrtke - i pogotovo za zanatlije, to je katastrofa. Da bi ipak nekako privukli, a i zadržali dobre zaposlenike prisiljeni su na traženje novih rješenja. Tako je to i kod Thomasa Schmausera koji ima instalatersku tvrtku kod Nürnberga. Posjetili smo ga prošlog četvrtka. Pratimo kako raspoređuje ljude na zadaće i govori što treba biti već danas gotovo, jer je četvrtak za njegove zaposlenike posljednji radni dan u tjednu: petkom, subotom i nedjeljom se ne radi. Ponuda zaposlenima zvuči dobro, makar i gazda tu ima računicu: od ponedjeljka do četvrtka će se raditi devet i pol sati - što na gradilištu ionako nije iznimka, a onda svi imaju tri dana slobodno. Dakle 38 umjesto 40 sati tjedno za istu plaću.
Maike Böhm je kod njega instalaterka postrojenja i prezadovoljna je: preko dugog vikenda se isplati negdje otputovati, a mnogo je lakše i otići liječniku ili nešto obavljati kad se čitav radni dan ima na raspolaganju, bez da mora uzimati godišnji odmor, kaže za postaju ARD. I instalater Lukas Plattner je zadovoljan: to što se teoretski radi nešto duže, to se jedva primjećuje jer je i inače trebalo barem pola sata više da bi se spremio alat i očistilo gradilište nakon radova. A sad troši i manje goriva jer ne mora putovati na posao petkom.
Manje dana - a veći novci!
Zadovoljan je i gazda jer se događa nešto čudno: sad tako rade već pola godine, a u tom vremenu ima veći promet nego što ga je imao s pet radnih dana. Šefica Stefanie Schmauser to objašnjava: "Pozitivan učinak jest da radimo komprimiranije i učinkovitije. Ljudi su dobro odmoreni jer od četvrtka su slobodni i imaju vremena uživati u slobodnom vremenu." A kad se radi svaki dan malo duže, onda se i napravi više.
Schmauser nam kaže da se ne žale ni mušterije - svatko zna kako je na gradilištu i nikad nije baš sigurno hoće li majstor uopće doći. A kad se posao brzo napravi, nitko ništa ni ne pita. Zato najviše kritika sluša od svojih kolega i drugih poduzetnika koji to smatraju kršenjem poštenog tržišnog natjecanja.
'Poslodavci moraju činiti sve da privuku djelatnike'
A natjecanje - za dobrog radnika je u punom jeku, kaže i Daniel Terzenbach, član uprave Zavoda za zapošljavanje: "Danas poslodavci moraju činiti sve kako bi privukli djelatnike koji su još tu. Tako ispada da je zadržavanje i nalaženje novih ljudi jedan od najvažnijih izazova za poduzetnike jer je sve manje ljudi na tržištu rada." Novcem je teško privući ljude, jer je i sve teža računica da se sve obveze podmire i ipak još nešto zaradi. Ali ovako malo preurediti radni tjedan - to se može lako napraviti.
Tim više što je gazda instalaterske tvrtke primijetio da i on štedi: tri vozila tvrtke ne voze jedan dan u tjednu, ured je zatvoren i ne mora se grijati… Za njega nema sumnje: petkom se kod njega ne radi, jedino možda za hitne intervencije kad će najvjerojatnije sam morati sjesti u auto.
