O silovanjima i mučenjima u ruskim zatvorima za BBC su progovorili bivši zatvorenici. Prošle godine procurile su i snimke zlostavljanja, a sada su žrtve ispričale što se zapravo događa iza rešetki i kako se bore za pravdu.
Zatvorska bolnica u Saratovu, u jugozapadnoj Rusiji, privukla je pozornost javnosti prošle godine kada su videosnimke užasnog zlostavljanja zatvorenika puštene od strane organizacije za ljudska prava.
Aleksej Makarov znao je za reputaciju tog zatvora prije nego što je ondje prebačen 2018. kao dio šestogodišnje kazne koju je dobio zbog napada. Zatvorenici koji su poslani u Saratov iz drugih zatvora u regiji žalili su se da su medicinski razlozi izmišljeni kako bi mogli biti mučeni iza zatvorenih vrata. Ruski zatvori nemaju gotovo nikakav neovisni nadzor, a zatvorske bolnice - sa svojim pravilima zdravstvene karantene - još manje.
Makarov nije bio dobro - dijagnosticirana mu je tuberkuloza - i nadao se da će biti pošteđen. Ali kaže da je dvaput silovan tijekom svog boravka tamo.
Mučenja su snimali zbog ucjenjivanja
Žrtve i stručnjaci kažu da se zlostavljanje - kojemu su bili podvrgnuti Makarov i drugi zatvorenici - koristi se za ucjenjivanje zatvorenika, zastrašivanje ili pak iznuđivanje priznanja.
Makarov kaže da je prvi put zlostavljan u veljači 2020. godine kada je odbio priznati navodnu zavjeru protiv zatvorske uprave i trojica muškaraca su ga podvrgnula užasnim metodama mučenja.
"10 minuta su me tukli, trgali mi odjeću, a recimo sljedeća dva sata silovali su me svaku drugu minutu drškom od mopa za pranje poda. Kad bih se onesvijestio, prskali bi me hladnom vodom i bacali natrag na stol", opisao je Makarov najgore trenutke svog života.
Dva mjeseca kasnije ponovilo se isto. Bio je prisiljen platiti 50 tisuća rubalja svojim napadačima koji su ga silovali kako bi ga ušutkali da ih ne prijavi. Mučenje je i snimljeno kako bi zatvorenici znali da ih može vidjeti cijeli zatvor ako ne udovolje zahtjevima zlostavljača.
Silovatelji su bili drugi zatvorenici koji su, uvjeren je Makarov, postupali po uputama šefova zatvora.
Kada bi ih mučili, glazbu bi pustili toliko glasno da se ne bi čuli njihovi krici.
Snimke iz Sarativa o kojima su lani izvijestili brojni svjetski mediji prokrijumčario je iz zatvora bivši zatvorenik Sergej Sevaljev. Imao je pristup snimkama jer je radio u zatvorskom sigurnosnom odjelu s osobljem, a od njega se tražilo da prati i katalogizira snimke s kamera koje inače nose zatvorski službenici.No, pojasnio je da kada se radilo o mučenju zatvorenika, natjerali bi druge zatvorenike da obave prljavi posao i tražili da nose kamere kako bi snimili zlostavljanje.
"Naredbe sam dobivao od šefa osiguranja", kaže Sevaljev. Navodi i da su zatvorenici koji zlostavljaju druge zatvorenike u pravilu oni koji su osuđeni za nasilne zločine i služe duge kazne pa su zainteresirani za ulagivanje vlastima kako bi se prema njima bolje postupalo. Dobili su nadimak - pritiskači.
Zlokobna ćelija 26: 'Danima smo slušali krikove'
Aktivist Vladimir Osečkin čija je organizacija Gulagu.net objavila videosnimke mučenja, primjećuje jezivi protokol koji su slijedili mučitelji, što sugerira da su dobro uvježbani.
"Oni daju znakove jedni drugima, djeluju u tihom dogovoru, razumiju se i bez riječi jer slijede dobro uhodan sustav. Čovjek u kadru daje znakove kako da stisnu ili rašire noge čovjeka tako da ga oni mogu silovati."
Nakon što je Saveljev otkrio dokaze, uhićeno je šest novinara, ali su zanijekali da su umiješani. Dva mjeseca kasnije uhićeni su i ravnatelj zatvorske bolnice u Saratovu i njegov zamjenik - obojica su zanijekala bilo kakvu povezanost sa zlostavljanjem prikazanim na video snimkama.
Ruski predsjednik Vladimir Putin smijenio je čelnika nacionalne zatvorske službe i najavio da su potrebne "sustavne mjere" za promjenu. Državni zakon izmijenjen je prošlog mjeseca kako bi se uvele stroge kazne za korištenje mučenja kao sredstva zlouporabe moći ili izvlačenja dokaza.
Ali aktivisti za ljudska prava naglašavaju da mučenje kao samostalno kazneno djelo još uvijek nije kriminalizirano.
22-godišnji Anton Romašov uhićen je zbog posjedovanja marihuane, no policija je na njega radili pritisak da prizna dilanje droge. Kada je odbio, odveden je u istražni zatvor Vladimir u zapadnoj Rusiji, 2016. godine.
"Odveli su me u ćeliju 26. Znao sam kakva je to ćelija jer sam iz nje danima slušao krikove. Bacili su me na pod zavezanih ruku i nogu i tukli cijeli dan. Kada su mi skinuli hlače rekao sam da ću potpisati što god žele", kaže Anton.
Osuđen je na pet godina zatvora, iako je na sudu rekao da je njegovo priznanje iznuđeno mučenjem.
'Smijali su se, jeli voće… Čovjeka siluju svakakvim predmetima'
Istraga u Vladimiru provedena je konačno kada je jedan zatvorenik ubio jednog od "pritiskača" koji je prijetio da će ga mučiti. Zatvorsko osoblje dalo je iskaze i otkrilo se da je većina znala što se događa u ćeliji 26. Djelatnik zatvora koji je bio zadužen za torturu osuđen je, a Anton i još dvojica zatvorenika dali su dokaze.
Najveći skandal dogodio se u Irkutsku u Sibiru u proljeće 2020. godine kada su stotine zatvorenika nakon pobune odvedene u dva pritvorska centra. Denis Pokusaev služio je trogodišnju kaznu zbog prijevare.
"Rekli su mi da ih ne zanima jesam li kriv ili ne. Zlostavljanje je trajalo gotovo tri mjeseca svaki dan, osim vikendom."
Kaže da je osoblje bilo uključeno u mučenja.
"Smijali su se, jeli voće… Čovjeka siluju svakakvim predmetima… A oni se samo smiju, uživaju."
Aktivisti za ljudska prava procjenjuju da je najmanje 350 zatvorenika mučeno nakon nereda. Pokusaev je među tridesetak muškaraca koji su izborili pravo da budu pravno priznati kao žrtve i jedan je od rijetkih koji je spreman svjedočiti na sudu.
Pokusaev kaže da ga još uvijek proganja ono što mu se dogodilo.
"Skoro svaki dan dolazim u šumu pokraj naše kuće. I vrištim, psujem, vičem jer ne mogu to držati u sebi."
Ali on je odlučan pokušati istjerati pravdu. Vjeruje da je to moguće ako ljudi budu dovoljno hrabri da progovore.