Poslije dugih pregovora Angela Merkel je 18. ožujka 2016. ponosno predstavila sporazum o izbjeglicama između Europske unije i Turske koji je sklopljen „zajedno sa svih 28 zemalja članica i Turskom - u duhu širokog i zaista važnog partnerstva“.
Danas, četiri godine kasnije, tisuće izbjeglica na tursko-grčkoj granici pokušava ući u EU. Turska se očigledno više na smatra obveznom poštivati sporazum - mada nitko do sada nije službeno najavio njegovo ukidanje. Zbog toga diplomati EU-a stalno ističu kako i dalje polaze od toga da Turska poštuje sporazum, kao i EU, javlja Deutsche Welle.
Međutim, iako se to ne čuje u službenim izjavama, turska strana preko Twittera često optužuje EU da se ne pridržava sporazuma. Najčešće kritizira turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Cavusoglu, koji je početkom tjedna napisao: „Ni polovica od dogovorenih šest milijardi eura nije stigla do izbjeglica. Ništa od dobrovoljnog prihvata izbjeglica. Ništa od doprinosa sigurnosnoj zoni."
Evo devet točaka Sporazuma EU-a i Turske i trenutnog stanja:
1. Svi ilegalni migranti koji iz Turske stignu do Grčke bit će vraćeni u Tursku. Ilegalnima se smatraju oni migranti koji ne podnesu zahtjev za azil ili oni kojima je azil odbijen. Troškove vraćanja u Tursku snosi EU.
U posljednje četiri godine u Tursku je vraćeno samo oko 1.500 izbjeglica, mada ih je na grčke otoke stiglo više tisuća. Razlog - sporost birokracije u Grčkoj.
2. Za svakog državljanina Sirije koji je vraćen u Tursku, po jedan državljanin Sirije koji već živi u Turskoj ima pravo legalnog ulaska u EU. Na taj način bi do 72.000 ljudi iz Sirije trebali dobiti dozvolu za siguran ulazak u EU.
Europska unija je iz Turske primila samo oko 7.000 izbjeglica iz Sirije.
3. Turska će poduzeti sve nužne mjere da spriječi stvaranje novih morskih ili kopnenih ruta za ilegalnu migraciju iz Turske u EU. Ovo je ujedno i glavni cilj sporazuma - odvratiti ljude da dolaze putovima kojima dominiraju krijumčari ljudi.
Do prošlog tjedna Turska je u velikoj mjeri blokirala izbjegličku rutu preko istočnog Sredozemlja - čime je ispunila ovu točku sporazuma.
4. Čim se smanji broj ilegalnih dolazaka, u Turskoj bi trebalo organizirati humanitarnu pomoć, a EU bi trebao dobrovoljno prihvatiti izbjeglice.
No ta dobrovoljna preraspodjela izbjeglica je zaboravljena onog trenutka kada se osušila tinta potpisa na sporazumu. Spor oko toga po kojem ključu bi članice EU-a trebale prihvaćati izbjeglice podijelio je Europu i zabrinuo Tursku.
5. Turskoj su obećane vizne olakšice od lipnja 2016. godine.
Plan o ukidanju viza za turske državljane nije uspio, jer Turska nije ispunila sve uvjete koji se tiču vladavine prava.
6. EU je obećao ukupno šest milijardi eura pomoći, u dvije jednake tranše do kraja 2018. za aktivnosti i projekte zbrinjavanja izbjeglica u Turskoj.
Do sada je ugovorima dodijeljeno 4,7 milijardi eura, a 3,2 milijarde je već isplaćeno. Sredstva su ugovorno vezana i isplaćuju se direktno projektima i organizacijama za pomoć - a ne turskoj državi. Prema podacima Europske komisije, tim novcem je financirano više od 100 projekata od kojih koristi ima više od 1,7 milijuna izbjeglica. Izgrađeno je oko 180 novih škola, a 650.000 djece je cijepljeno.
7. Proširenje carinske unije između Turske i EU-a.
8. Oživljavanje pregovora s Turskom o članstvu u EU-u.
Obje te točke su i dalje na ledu i to frustrira Ankaru. Prepreku za pomicanje s mrtve točke je, između ostalog, i neriješeno pitanje podjele Cipra.
9. EU i Turska će surađivati na poboljšanju humanitarnih uvjeta u Siriji, posebno u određenim područjima u blizini turske granice, kako bi lokalni stanovnici i izbjeglice mogli živjeti sigurnije.
S tim u vezi bilo je mnogo diplomatskih napora - ali je učinak bio mali ili nikakav. Situacija u ratnoj zoni Sirije je dodatno eskalirala i sada dovodi u pitanje cjelokupni sporazum o izbjeglicama između EU-a i Turske.
