Jens, umirovljeni diplomat, često se pitao: ''Jesam li ja kriv što je postao toliko ekstreman, da li sam mogao nekako spriječiti pokolj? Međutim, nema lakog odgovora. Strašno je biti otac masovnog ubojice, ne spavam noćima'', kaže Jens, a prenosi Mirror.
Podsjetimo, 22. srpnja 2011. Anders Behring Breivik aktivirao je kućnu bombu u centru Osla, ubivši osam ljudi.
Zatim se uputio na obližnji otok Utoya na kojem je bilo okupljalište mladeži Laburističke stranke. Preobučen u lažnu policijsku uniformu i naoružan, Breivik je pobio 69 osobe, te mnoge teško ranio.
Ne može shvatiti
Tri godine nakon masakra, Jens, koji živi u Francuskoj sa svojom drugom suprugom Wandom, još uvijek ne može shvatiti zašto je njegov sin to napravio.
''Andersova majka Wenche i ja rastali smo se dok mu je bilo četiri godine, no održavao sam kontakt s njim''.
Ono što si Jens najviše zamjera jest činjenica da se mogao jače boriti za skrbništvo nad svojim sinom. ''Izgubio sam slučaj, iako su i nalazi psihologa govorili da situacija kod kuće nije dobra za Andersa'', nastavlja otac.
Član bande
Jens i Anders bili su bliski, no nešto je pošlo po zlu kada je Anders navršio 16 godina i postao članom bande. Od tog trenutka postali su si stranci, iako su živjeli jedan blizu drugog u Oslu. ''Zadnje što smo se čuli bilo je u 2006. U kratkom telefonskom razgovoru rekao mi je da mu je dobro, te da ima vlastitu tvrtku s dvoje zaposlenih. To je i zadnji put da smo se čuli'', kaže Jens.
Nakon što je na televiziji vidio snimke masakra, Jens niti na trenutak nije pomislio da bi njegov sin mogao biti umiješan.
Nakon što je saznao istinu, prema vlastitim riječima, ostao je 'paraliziran od šoka'. ''Ni danas mi nije jasno odakle mu te sulude ideje. Ono što je učinio je grozno, ne mogu mu to nikada oprostiti. Ipak, on je i dalje moj sin i žao mi ga je, jer znam da u njemu još uvijek ima barem malo ljudskosti'', nastavlja Jens.
Noćne more
U svojim noćnim morama Jens često proživljava masakr na otoku Utoya u kojem vidi vlastitog sina kako iz blizine puca po nevinoj mladeži, spotiče se o njihova mrtva tijela...
Prošle godine namjeravao je posjetiti sina u zatvoru i pitati ga zbog čega je postao takav. Četiri mjeseca kasnije dobio je od njega vrlo hladno i formalno pismo u kojem Anders pristaje na posjet, ali samo pod određenim uvjetima. ''Tražio je od mene da postanem fašist i priklonim se njegovim radikalnim idejama. Nakon što sam pročitao pismo, bojim se da je postao još više ekstreman'', zaključuje Jens.
