Za bivšeg ministra vanjskih poslova glasao je 931 od ukupno 1239 izaslanika Savezne konvencije u Reichstagu u Berlinu. Njegov izbor za predsjednika države, kojeg u Njemačkoj bira konvencija sastavljena od članova oba doma paralementa i predstavnika svih pokrajina, bila je puka formalnost.
Steinmeiera podržavaju sve velike njemačke stranke, a kancelarka Angela Merkel opisala ga je kao "čovjeka političkog centra".
Steinmeier je u govoru nakon izbora ukazao na nesigurnost koja trenutno vlada u svijetu te na važnu ulogu Njemačke kao uzdanice brojnim snagama u svijetu koje se bore za demokraciju.
"Građani žive u nesigurnosti, svijet je izišao iz svog kolosijeka. Ja osjećam brige građana i shvaćam ih ozbiljno. Njemačka građanima u svijetu koji se bore za demokraciju daje hrabrosti, to sam doživio u funkciji ministra vanjskih poslova. Njemačka je sidro nade za mnoge u svijetu", rekao je Steinmeier, 12. njemački predsjednik.
"Mi ne živimo u svijetu blaženih. I na nas ovdje u Njemačkoj utječu svjetske krize. Ali mi smo ti koji imamo pravo na optimizam", zaključio je Steinmeier koji je bio predsjednički kandidat velike koalicije CDU/CSU i socijaldemokrata.
Prije glasovanja, predsjednik Bundestaga Norbert Lammert (Kršćansko-demokratska unija CDU) uputio je izravnu kritiku na račun novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa.
"Tko se zalaže za izolaciju umjesto otvorenosti prema svijetu, tko se doslovno ograđuje zidom i tko slogane poput 'Mi na prvom mjestu' proglašava svojim programom, taj se ne smije čuditi ako se i drugi počnu prema njemu ponašati na isti način, sa svim mogućim posljedicama po međunarodne odnose", rekao je Lammert.
Njemačkog predsjednika bira Savezna skupština, ustavno tijelo sastavljeno od zastupnika oba parlamentarna doma, Bundestaga i Bundesrata te osoba iz javnog života koje u skupštinu biraju savezne pokrajine.
Savezna skupština odlučivala je između petorice kandidata. Osim Steinmeiera, za predsjednika su se kandidirali sociolog Christoph Butterwegge kao kandidat stranke Ljevice, Albrecht Glaser kao kandidat Alternative za Njemačku, sudac Alexander Hold kojeg je preložila skupina slobodnih birača te Engelbert Sonnebron, kandidat anarhističke stranke Stranka.
Steinmeier je promovirajući svoju kandidaturu obišao Njemačku i govorio da će se kao predsjednik zalagati za jačanje demokracije, širenje vidika, toleranciju i solidarnost.
Političku karijeru počeo je 1991. u matičnoj pokrajini Donjoj Saskoj i obnašao nekoliko važnih saveznih dužnosti, uključujući vicekancelarsku poziciju. Bio je i šef kabineta socijaldemokratskog kancelara Gerharda Schroedera.
Nakon izbora 2005. stvorena je velika koalicija CDU-a i SPD-a s kancelarkom Merkel na čelu. Steinmeier tada prvi put dobiva resor vanjskih poslova. Četiri godine kasnije CDU je vlast osvojio samostalno, ali 2013. opet je bila potrebna velika koalicija pa se Steinmeier iz oporbe vraća na čelo ministarstva vanjskih poslova.
Sin stolara, Steimeier je studirao pravo i političke znanosti na sveučilištu u Giesenu. Oženjen je za Elke Buedenbender, sutkinju, i imaju odraslu kćer. Godine 2010. uzeo je mjesec dana godišnjeg odmora i maknuo se iz politike kako bi supruzi donirao bubreg.
Mandat predsjednika Njemačke traje pet godina. Iako je po ustavu prva politička funkcija u zemlji, dužnosti njemačkog predsjednika su uglavnom protokolarne prirode i prvenstveno povezane s predstavljanjem Njemačke u svijetu.
