Ne radi se o rabljenom automobilu, parceli zemlje ili komadu namještaja. Uopće se ne radi o robi, već o dva ljudska bića.
Jedan od dvojice neidentificiranih muškaraca je Nigerijac. Djeluje kao da je u dvadesetima i odjeven je u izblijedjelu košulju i donji dio trenirke, piše CNN.
On je ponuđen na prodaju u sklopu grupe "velikih jakih mladića za rad na farmi", tvrdi aukcionar.
Unutar šest do sedam minuta dvanaest je ljudi prodano.
"Treba li nekome kopač? Ovo je kopač, velik, jak čovjek, on će kopati", kaže prodavač, odjeven u maskirno odijelo.
Kupci dižu ruke dok cijena raste. "500, 550, 600, 650...", za nekoliko minuta sve je gotovo te se ljudi, koji su se potpuno prepustili svojoj sudbini, predaju svojim novim 'gospodarima'.
Nakon dražbe novinari su se susreli s dvojicom ljudi koji su prodani. Toliko su bili traumatizirani onime kroz što su prošli da nisu mogli govoriti, i toliko uplašeni da su sumnjali na svakog koga su susreli.
Posljedica pojačanog rada obalne straže
Svake godine deseci tisuća ljudi prelaze libijsku granicu. Radi se o izbjeglicama i ekonomskim migrantima koji traže bolje mogućnosti u Europi. Većina ih je prodala sve što imaju kako bi financirali put kroz Libiju do obale i Sredozemlja.
No nedavna stroža kontrola libijske obalne straže rezultirala je smanjenim brojem isplovljavanja, te krijumčari ostaju s brojnim putnicima na obali.
I tako krijumčari postaju gospodari, a migranti i izbjeglice njihovi robovi.
Snimljeni dokazi predani su libijskim vlastima, koje su obećale provesti istragu.
Dražbe se održavaju u naizgled normalnom gradu u Libiji u kojem žive ljudi koji vode normalan život. Djeca se igraju na ulicama, ljudi idu na posao, pričaju s prijateljima i kuhaju za svoju obitelj.
Ali unutar mjesta za prodaju robova kao da ste zakoračili natrag u prošlost. Jedino što nedostaje su lanci oko ruku i nogu migranata.
Deportacija je povratak na početnu točku
Anes Alazabi nadzornik je u prihvatnom centru za migrante u Tripoliju koji čekaju deportaciju. Kaže kako je čuo "puno priča" o zlostavljanjima krijumčara.
Jedan od migranata, mladić po imenu Victory, kaže kako je bio prodan na robovskoj dražbi. Nakon što mu je dozlogrdila raširena korupcija u Nigeriji, 21-godišnjak je napustio dom te potrošio godinu i četiri mjeseca, kao i kompletnu ušteđevinu, u pokušaju da dođe do Europe.
Stigao je do Libije, gdje je zajedno s drugim migrantima držan u tešim životnim uvjetima, bez hrane, i redovito zlostavljan.
"Ako pogledate većinu ljudi ovdje, ako provjerite njihova tijela, moći ćete vidjeti tragove. Bili su pretučeni, mučeni."
Kada mu je ponestalo novca, Victoryja su krijumčari prodali kao nadničara, te mu rekli kako će njegova zarada služiti za umanjivanje dugova. Ali nakon više tjedana prisilnog rada rečeno mu je da novac koji je donio sa sobom nije dovoljan. Vraćen je krijumčarima koji su ga zatim još nekoliko puta prodavali.
Krijumčari su isto tako tražili otkupninu od njegove obitelji prije nego što ga puste.
"Potrošio sam milijune", kaže dok u prihvatnom centru čeka povratak kući u Nigeriju.
"Moja je majka čak obišla nekoliko sela i posuđivala novac od različitih ljudi kako bi mi spasila život."
jece
Kako ruta kroz sjevernu Afriku postaje sve opasnija, mnogi su migranti odustali od svojih snova da ikad dosegnu obale Europe. Ove je godine više od 8800 osoba odlučilo dobrovoljno vratiti se kući u repatrijacijskim letovima koje organizira Međunarodna organizacija za migracije.
"Ja nisam uspio, ali zahvaljujem Bogu u ime onih koji su stigli u Europu", kaže Victory.
"Nisam sretan", dodaje. "Vraćam se na početnu poziciju. To je jako bolno. Jako bolno."
