Miloša Simovića je hrvatska javnost 'upoznala' nakon vatrenog obračuna sa Sretkom Kalinićem zvanim Zver na zagrebačkom Rakitju. Simović je priznao da je sudjelovao u atentatu na srpskog premijera Zorana Đinđića 2003. godine i to tako što je po nalogu šefa zemunskog klana Dušana Spasojevića pratio Đinđićevo kretanje i o tome obavještavao Spasojevića.
Detalje atentata zadržao je za sebe govoreći kako o političkoj pozadini atentata želi govoriti u nekom drugom postupku. Napomenuo je da je u vrijeme ubojstva imao tek 23 godine i da se tada družio s ljudima koji su ubijali i naručivali ubojstva. Zbog toga je, kazao je, ubojstvo premijera za njega bilo ''obično ubojstvo''.
Sudskom vijeću, pred koje je sjeo nakon sedam godina bijega i jedne presude na 30 godina zatvora izrečene u odsustvu, povjerio se da se gorko kaje što je sudjelovao u tom zločinu. Iskoristio je i priliku da izrazi sućut Đinđićevoj majci i obitelji.
Sretko Kalinić, drugi ''zemunac'' koji je kao i Simović nijekao pripadnost tom klanu, zanijekao je i da je na bilo koji način sudjelovao u atentatu na premijera Đinđića. Svjedočenjem je potvrdio navode pravomoćne presude koja je teret za ubojstvo stavila na pleća Zvezdana Jovanovića.
''Nakon ubojstva sjedio sam s Jovanovićem i Milom Lukovićem Kumom i gledali smo televiziju kada je Jovanović rekao: 'Jamčim da nije živ'', rekao je Kalinić.
Kazao je da je Luković rekao kako je Zvezdan Jovanović ''zveknuo premijera", a da je Jovanović potvrdio da je ubio Đinđića. U vrijeme atentata, tvrdi, spavao je.
Vezani članak:
arti-201006130024006
