Dva dana nakon “povijesnog događaja” tj. prikazivanja redateljskog debija Angeline Jolie, u Sarajevu su državni parlamentarci raspravljali o ukidanju Suda BiH. Istovremeno je pred zgradom Parlamenta stajala mala grupa predstavnika organizacija udruženja žrtava, među kojima i predstavnice udruženja žena koje su silovane tijekom rata.
Oni su pokušali skrenuti pažnju javnosti na diskusiju koja se vodila unutra, jer bi ukidanje Suda BiH značilo i ukidanje Odjela za ratne zločine, jedinog mjesta koje im jamči kakvu-takvu pravdu.
Ukidanje suda želja je, dakako, zastupnika iz SDS-a i SNDS-a.
Sud BiH osnovan je odlukom Ureda visokog predstavnika 2003. godine kako bi pred njim bili procesuirani ratni zločini, slučajevi terorizma, organiziranog kriminala i korupcije.
Priče silovanih žena koje još uvijek čekaju pravdu
Pred tim sudom, odnosno pred Odjelom za ratne zločine, svaki dan već skoro sedam godina svoje priče govore žrtve. Među njima i silovane žene. Neke od žrtava silovanja se usude sjesti prekoputa zločinaca. Većina ne. Svjedoče uz zaštitu identiteta, doživotnu ili dugogodišnju, uplašene od osvete, ali i osude javnosti koja, budimo realni, još uvijek nije spremna da se nosi sa posljedicama ratnih silovanja.
Kada je imala 12 godina, svjedokinja 186 držana je kao seksualna robinja šest mjeseci u stanu u Foči. Njen silovatelj je, saznala je, imao troje djece u tom trenutku. "Jedna mu je kćerka bila godinu mlađa od mene. Druga djeca su bila još mlađa. Pitala sam ga kako može silovati nekoga ko ima godina kao njegova kćerka. To ga je jako naljutilo. Nisam smjela inzistirati na odgovoru", ispričala je 186.
Svjedokinja 105 bila je zatočena u sportskoj dvorani Partizan u Foči. "U noći su dolazili vojnici i odvodili žene. Nismo palili svjetla, da se sakrijemo. Ali oni jesu i pokazivali su prstom na žene i odvodili ih", ispričala je tužiteljima koji su izjavu čitali u sudnici. Rekla je i da je svaku noć silovana, barem jednom, a najčešće grupno.
Svjedokinja 95 je silovana mjesecima, grupno, na više lokacija. U sudnici je rekla kako je svako silovanje trajalo kao vječnost.
'Lutke bez duše koje su nekada bile ljudi'
Neuropsihijatrica iz Sarajeva, doktorica Alma Bravo Mehmedbašić, koju često pozivaju kao sudsku vještakinju pred Sudom BiH, djevojke koje su silovane i držane u seksualnom ropstvu opisala je kao "lutke bez duše koje su nekada bile ljudska bića".
Jedna mu je kćerka bila godinu mlađa od mene. Druga djeca su bila još mlađa. Pitala sam ga kako može silovati nekoga ko ima godina kao njegova kćerka. To ga je jako naljutilo.Ako ukinu Sud BiH, Odjel za ratne zločine, ove žene nikada neće imati priliku ispričati svoju priču, niti će oni koji su krivi za ono što im se desilo biti kažnjeni. Ukidanje Suda bi definitivno bio povijesni događaj, najgori od Daytona vjerojatno, i značio bi početak kraja države koja ionako stoji na vrlo klimavim nogama.
Ukidanje suda = nestanak države
No, protest grupice predstavnika udruženja dobio je minimalnu pažnju javnosti. A oni znaju koliko je bitno da postoji taj sud sa Odjelom za ratne zločine. Ono što ostaje u sudskim arhivama jednog dana može biti relevantno za povjesničare. Svakako je bitno za žrtve. Prilika da govore o onom što im je učinjeno, i mogućnost da počinitelji budu kažnjeni, za žrtve znači nemjerljivo puno. Nepostojanje Suda BiH bi značilo nestanak države, piše Radiosarajevo.
