Bio je to relativno miran ratni dan u veljači 1994. Bilo je podne, a glavna sarajevska gradska tržnica Markale bila je prepuna ljudi. Stajali su u redovima za kruh i družili se. Prošle su već skoro dvije godine otkad rat traje i Sarajlije pokušavaju voditi koliko toliko normalan život. Koliko je to uopće moguće. A Markale su jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika za život pod opsadom grada.
Samo deset minuta nakon 12 sati nastaje totalni kaos. Vojska bosanskih Srba kreće u napad minobacačkim projektilima kalibra 120 mm s položaja na području sela Mrkovići. Cilj im je najprometnija gradska tržnica, ili kako je Sarajlije zovu ‘pijaca’.
Najprije se čuo jezivi, svim građanima dobro poznati zvižduk granate i grmljavina, a potom su uslijedili krici, jauci, zapomaganje. Na mjestu ostaje mrtvo 68 ljudi, a 144 ih je ranjeno.
Od masakra ga djelilo nekoliko metara
Svjedoci masakra, oni koji su uspjeli preživjeti tu stravu i užas, još se i danas živo sjećaju svega. Razbacanih dijelova ljudskih tijela, krhotina, krvi, očaja i smrti…
Sarajliju Samira Fazlića samo je puka sreća spasila od ovog masakra od kojeg ga je dijelilo nekoliko metara.
“Taj dan sam bio slobodan i negdje oko 10 sati bio sam u gradu, šetao sam. Ništa se nije posebno događalo. Uvijek kad ste u gradu svratite na pijacu, vidite neke ljude, pokušate nešto kupiti jer su cijene tada još uvijek bile fascinantno visoke", prisjetio se Fazlić svojedobno za Anadolu Agency(AA), dodajući kako je tog jutra krenuo kući gdje je tada živjela njegova majka u Titovoj ulici.
Granatiranja su tih dana u Sarajevu bila "normalna" pojava, te ističe kako tog dana, ništa nije ukazivalo na to da bi on mogao biti po bilo čemu poseban. I onda je odjednom čuo eksploziju.
"Bio sam kod Vječne vatre, a kada se događaju takve stvari uvijek se sklonite negdje jer očekujete odmah drugu granatu. Nekoliko minuta sam pričekao i čuo od nekoliko ljudi koji su isto tu bili da je pala granata na pijacu Markale", kazao je Fazlić. Svi su se u istom trenutku bez razmišljanja zaputili prema pijaci.
‘Sve je bilo boje krvi’
Tamo je, kako kaže, ugledao prizor koji ga je ostavio bez riječi te ga kroz misli i snove pratio godinama poslije.
"Zatekao sam prizor koji se stvarno čovjeku ureže u sjećanje za čitav život. Tu su bila tijela koja su bila razbacana na sve strane, ljudi su zaustavljali automobile, kamione, sve ono što je tada bilo u funkciji da bi ubacivali tijela", kaže Fazlić te dodaje kako pamti specifične boje koje su preplavile uništenu i granatiranu tržnicu. A boja koja je prevladavala bila je boja krvi.
“Pamtim i tišinu koja se smjenjivala s užasnom bukom i ljudskim kricima”, prisjeća se Fazlić.
Tržnica Markale na meti se drugi put našla i godinu i pol dana kasnije. U kolovozu 1995.godine nedaleko od mjesta prvog masakra, ubijena su 43 civila.
Međunarodni sud za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije proglasio je krivim Stanislava Galića, generala Vojske Republike Srpske(VRS) za pet granatiranja za koje je bio optužen, među kojima je i masakr na Markalama, te je osuđen na doživotnu robiju. Tribunal je ustanovio da je u kampanji granatiranja koju je provodila VRS-a, jedan od najstrašnijih zločina bio upravo masakr na Markalama.
Opsada Sarajeva trajala tri puta dulje od opsade Staljingrada u Drugom svjetskom ratu. Puna 44 mjeseca. Tijekom opsade poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete.
Nakon rata 5. veljače proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992-1995. godine. Tim povodom danas će se u sarajevskom Narodnom pozorištu održati zajednička komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog te općinskih vijeća, a nakon toga će biti položeno cvijeće na spomen-obilježje na tržnici Markale.
