Nabolje ili ne, olimpijske igre promijenile su lice Pekinga - od stadiona Ptičje gnijezdo do nebrojenih kuća i čitavih kvartova koji su izorani kako bi se za njega i ostale spektakularne građevine napravilo mjesta. Velike javne kampanje koje su trebale odučiti stanovnike Pekinga od njihove zloglasne navike pljuvanja te zalaganje za čišće javne zahode urodile su plodom, a za Igre je izgrađena i nova željeznička mreža te nove zračne luke.
No još je veća korist koju je imala Kina. Zahvaljujući spektaklu, miroljubivo ali učinkovito je demonstrirala silu - što sve može gospodarska velesila koja, još k tome, u bilo kojem trenutku može dići milijune volontera. I, pritom se bez pretjerivanja može reći kako je svima bila čast sudjelovati u tom spektaklu, zahvaljujući kulturi požrtvovnosti višem cilju.
"Mnogi su se nadali kako će OI gurnuti Kinu barem malo prema Zapadu i da će biti nekih promjena unutar Komunističke partije Kine. Kada je u pitanju otvaranje Kine svijetu, Igre su bile prekretnica, zajedno s ulaskom Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju" ističe Brian Bridges, politolog sa honkonškog sveučilišta Lingnan specijaliziran za politiku sporta, prenosi Daily Mail.
No, ističe kako u političkom smislu, Igre kao da se nisu ni održale. Danas je moć koncentriranija unutar KP više neko ikad od smrti Mao Tse Donga. Cenzura je sve oštrija, nasilje nad manjinama, prvenstveno Uigurima, sve je žešće, a aktivisti se rutinski zatvaraju.
A kao jasan simbol koliko je nasljeđe Igara propalo tu su i kosturi nekad velebnih građevina i borilišta podignutih za spektakl.
Galerija