Od svrgavanja Assadovog režima u Siriji Rusija ima problem: budućnost njezine pomorske baze u mediteranskoj luci Tartus, kao i zrakoplovne baze Hmeimim u Siriji, je upitna. Nije sigurno hoće li, i ako da, u kojem opsegu ruska vojska moći zadržati obje baze u Siriji, nakon što je Assad, saveznik Moskve, svrgnut, piše Deutsche Welle.
Time jedna druga sredozemna zemlja, Libija postaje sve važnija za Rusiju u arapskoj regiji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.
Sigurnosni stručnjaci od prosinca 2024., kada je Assad svrgnut s vlasti, pojačano prate zračni promet iz Sirije u Libiju. Već ranije, prema izvješću njujorškog think tanka The Soufan Center iz ožujka ove godine, ruski su brodovi više puta pristajali u istočnu libijsku pomorsku bazu Tobruk. Ta se baza nalazi pod kontrolom libijskog zapovjednika koji upravlja velikim dijelovima podijeljene zemlje: Khalifa Haftara.
"Odmah nakon Assadovog svrgavanja brojni letovi i teretni brodovi prenijeli su ruski materijal iz baza u Siriji u Libiju", kaže u razgovoru za DW Tarek Megerisi, istraživač pri Europskom vijeću za vanjske odnose i autor upravo objavljene opsežne studije o ruskoj prisutnosti u Libiji.
"Bilo je očito da je Libija u očima Moskve sigurno mjesto u regiji Sredozemlja." Interese Moskve tamo ne zastupaju samo službeni kanali, nego i plaćeničke milicije poput bivše paravojne Wagnerove skupine, koja danas djeluje pod nazivom „Afrički korpus".
Interesi Moskve u Libiji
U Libiji, koja je razorena dugotrajnim građanskim ratom, Moskva slijedi više ciljeva, kaže Megerisi. Prvenstveno, Rusija teži vojnoj prisutnosti na Sredozemlju. Do sada je ta prisutnost bila uglavnom koncentrirana u Siriji. Osim toga, zainteresirana je za komercijalizaciju tamošnjih prirodnih bogatstava, posebno energetskih resursa. Istovremeno, pod pritiskom zapadnih sankcija, pokušava pronaći kupce za vlastitu robu. Libija također služi kao važna tranzitna točka za izvoz ruskog oružja.
Slično gledište ima i The Soufan Center. Na primjer, isporuke artiljerije idu takozvanoj Libijskoj nacionalnoj vojsci (LNA) kojom zapovijeda Haftar, navode sigurnosni stručnjaci iz New Yorka, ili se mogu izvoziti „protuzapadnim snagama u susjednim zemljama". Međutim, i utjecaj na migracijske tokove preko Libije prema Europi je u ruskom interesu – Moskva to, kao što je poznato i s istočne granice Europske unije, koristi kao sredstvo pritiska na EU.
Tata i sin Haftar
U libijskom sukobu Rusija već godinama podržava odmetnutog zapovjednika Haftara, snažnog čovjeka istočne Libije.
„On je i dalje najvažniji partner Moskve", kaže Ulf Laessing, voditelj regionalnog programa Sahel Zaklade Konrad Adenauer u Maliju. „Istina je da Rusi imaju i diplomatske odnose sa zapadnim dijelom zemlje i s glavnim gradom Tripolijem. No fokus je jasno na Haftaru."
„To nosi određeni rizik, s obzirom na to da Haftar ima 81 godinu, a njegova vlast bi pod političkim pritiskom SAD-a mogla biti krhka", kaže Laessing za DW.
U tom svjetlu je uloga jednog od Haftarovih sinova, Sadama Haftara, također generala, sve značajnija. Protiv njega je Španjolska 2024. izdala nalog za uhićenje zbog sumnje na krijumčarenje oružja, a u posljednjim se godinama etablirao kao glavni ruski kontakt u Libiji, piše Megerisi u svojoj studiji. Haftar Rusiji stavlja na raspolaganje mrežu libijskih vojnih baza – a Moskva mu zauzvrat iskazuje zahvalnost: „Rusija je sve to iskoristila kako bi (…) pomogla Sadamu Haftaru u etabliranju Libije kao žarišta za krijumčarenje oružja, droge, goriva – i ljudi", navodi dalje Megerisi.
Sustav je djelovao po rutiniranom planu. Godinama su postojali letovi iz Sirije u istočnu Libiju, kaže Laessing za DW, koje je najčešće obavljala privatna sirijska aviokompanija. „Preko nje su migranti iz Azije, primjerice iz Pakistana i Bangladeša, stizali u istočnu Libiju. Odatle su ih ukrcavali na brodove koji su potom kretali prema Italiji."
Uz pomoć svoje privatne milicije (brigada Tarik bin Zijad), Sadam Haftar je uspostavio složenu infrastrukturu za profesionalno krijumčarenje ljudi, piše stručnjak Megerisi u svojoj studiji. Tu infrastrukturu mogu koristiti transnacionalne mreže krijumčara i trgovaca ljudima, naravno, uz određenu naknadu.
„Žrtve su ljudi koji preuzimaju velike rizike i trpe brojne teškoće u nadi da će kasnije voditi bolji život u Europi. Ponekad migranti moraju platiti i do 9.000 američkih dolara", kaže Megerisi.
Trgovina ljudskom nedaćom
Krijumčarenje ljudi slijedi ustaljeni obrazac, piše Megerisi: po dolasku u Libiju, migranti predaju svoje dokumente jednoj drugoj miliciji, koja ih zatim drži zatočene sve dok se ne isplate „naknade". Do polaska brodova prema Europi migranti su zadržavani danima ili tjednima, često u neljudskim uvjetima.
„Tada Sadam ponovno dobiva novac kako bi njegova obalna straža propustila brodove: 100 dolara po migrantu za ‘manje brodove' (s oko 300 do 550 osoba) ili paušalni iznos od 80.000 dolara za veće brodove", piše Megerisi. Drugi izbjeglice se pak prebacuju na zapad Libije: „To pokazuje kako naoružane libijske skupine prelaze preko političkih razlika kako bi ostvarile profit."
Putevi migranata prema Libiji su različiti, piše Megerisi. Afrikanci najčešće dolaze kopnenim putem, dok ljudi iz Azije putuju zrakoplovom. Nakon toga većina njih prolazi kroz razne točke ulaska u istočnu Libiju, gdje ih predaju u Haftarovu mrežu.
Migracija kao oružje
Tu dolaze do izražaja ruski interesi u odnosu na Europu. „Rusija koristi migraciju kao oružje", ocjenjuje Megerisi. To se već pokazalo tijekom rata u Siriji, kada su ruski avioni prevozili migrante iz Damaska u Minsk, odakle su pokušavali stići u zapadnu Europu. Time se povećao pritisak na vanjske granice EU-a. Nije sigurno odvijaju li se ti letovi još uvijek: „Nakon Assadovog svrgavanja fokus migracije premješten je na Sahel tj. Subsaharsku zonu. Tamo ruske milicije doprinose tome da se još više ljudi uputi prema Europi. I u tome blisko surađuju sa Sadamom Haftarom."
Europa može najdjelotvornije suzbiti krijumčarenje ljudi tako da migrantima ponudi sigurne rute i učinkovito kontrolira pristigle osobe, smatra Megerisi. „Tako bi se krijumčarima ljudi oduzela dobit, a Europa bi preuzela kontrolu u svoje ruke."
POGLEDAJTE VIDEO: Padaju s cigaretama, alkoholom, gotovinom. Carinici pokazali kako love krijumčare na granici
